nedjelja, 29. ožujka 2015.

ŽIVOT KAKO GA PIŠE FEJSBUK

S facebookom sam se prvi put srela kad je u Hrvatskoj još bio u povojima, bar među mojom dobnom skupinom. Kad me frendica nagovarala da se uključim, nisam mogla baš dobro shvatiti koja je korist od tog čuda, ali rekoh dobro ajde, ništa ne košta. Jednom kad sam krenula, brzo sam se navukla.

Source: lolopeakbrewery.com
U to vrijeme je najveći izazov bio skupiti dovoljan broj fb frendova da cijela priča ima smisla. Jer u teoriji je zbilja teško objasniti koji je tu benefit za korisnika. Pa si morao nagovarati ljude da se učlane, otprilike ovako: E, si čula za fejsbuk? Ne, kaj je to? Ma nešto u što se učlaniš na internetu pa možeš svašta, daj probaj, super je, onda se možemo dopisivati i to. Ne kužim, pa dopisivat se možemo i na telefon. Ma da, al ovdje imaš i neke fora igrice, testove, možeš stavljat slike i tak. Nešto kao online leksikon za odrasle. Kakav čovječe leksikon, pa nemamo petnaest godina. 
No prođe otad neko vrijeme i ispostavi se da ipak imamo petnaest i taj leksikon nam je baš super. Fejsbuk nam je omogućio da svi budemo „celebrity“ u našim malim svjetovima, a očito nitko nije imun na privid zvjezdanog statusa. Posebno kad možeš birati što će se o tebi objaviti.

Dva su osnovna zakona. Prvo, što je bogatiji čovjekov život na društvenoj mreži, to je usamljeniji onaj stvarni. To stvarno nije teško zaključiti. Kad imate dobar život, prijatelje, posao, obitelj, putovanja, što vas već ispunjava, naprosto nemate potrebu dijeliti svoju svakodnevicu s nekakvim fb prijateljima, od kojih dobar dio možda ni poznajete. Imate prijatelje ili partnere pa to dijelite s njima. Kad imate život, nemate vremena da aktivno sudjelujete na društvenim mrežama. To sam vidjela i na vlastitoj koži; moja se fb aktivnost značajno pojačala kad sam nedavno malo dulje bila bolesna i najbolji prijatelji su mi bili krevet i laptop.
Drugo, ljudi na fb stavljaju ono s čim se identificiraju (u biti ono s čim žele da ih javnost identificira) i ono čime se u životu ponose. A kad malo previše zabriju na te stavke svog života, dobijemo sljedeće zanimljive skupine korisnika društvenih mreža:

Source: blog.uprinting.com
1. LJUBITELJI DJECE. Ovo je klasika. Da, imam djecu. I da, kao i svaka druga majka mislim da su baš moja djeca najljepša, najpametnija i najnaprednija. Ali ne, neću zbog toga stavljati slike svakog njihovog koraka na fejsbuk jer ne želim da neki masni tip s drugog kraja zemljine kugle drka na sliku moje djece na plaži. Ponekad i ja pokleknem, ali nastojim da im se barem lica ne vide. Nije mi jasno kako drugi roditelji ne razmišljaju o tome, ali sad kad su oteli onu curicu u Srbiji navodno zbog toga kako izgleda, a slike su joj vidjeli na materinom fejsu (iako mi je ta priča malo čudna), možda ipak dvaput razmisle. Znam da se ponosite svojom djecom, i ja se ponosim svojom. Pa znate što napravim kad naprave ili kažu nešto prekrasno ili naprosto budu prekrasni? Pošaljem tu sliku članovima obitelji. Oni će znati podijeliti moju sreću i jedino članovima obitelji i real life prijateljima je stvarno stalo. Fejsbuk frendovima sigurno nije. Pola lajkova koje dobijete na slike svoje djece ionako su čista kurtoazija. A ako mislite da to što imate opciju „friends only“ znači da vaše slike mogu vidjeti samo vaši prijatelji, popričajte s nekim informatičarem. Sve što je na računalu je javno.

Source: condog.com
2.  Vrlo slična prethodnoj je skupina dva, samo je drugi objekt obožavanja, dakle govorimo o grupi LJUBITELJI ŽIVOTINJA. Čini se da je čovjek prirodno obdaren određenom količinom ljubavi koju mora usmjeriti na mala i slatka bića, tako da oni koji nemaju djecu obično imaju životinje. Onda naravno na fejsbuk stavljaju slike svojih slatkih pasa, maca ili čega već i užasno se brinu za dobrobit životinja u svijetu pa stavljaju i slike životinja koje treba udomiti. Ok, to s udomljavanjem je plemenito, ali ako nekoga tko ne poznaje osobno vaše dijete zbilja ne zanima šta je danas reklo ili kako je bilo slatko, možete misliti koliko tek nobody gives a fuck koliko je sladak vaš čudnovati kljunaš po imenu Pepi. Doduše, slike životinja zbilja nikog ne ugrožavaju, za razliku od slika djece koje stvarno mogu biti prijetnja njihovoj sigurnosti. Ali sve je to luk i voda prema sljedećoj grupi:
  
Source: pinterest.com
3. LJUBITELJI SEBE. Njih ćete prepoznati prema ogromnoj količini selfija koje stavljaju na zid. Ok, svi smo mi tašti. Svi imamo dana kad se pogledamo u ogledalo i dođe nam da se ubijemo. U tim situacijama dobro dođe baciti oko na svoje retuširane fb slike na kojima izgledamo prekrasno i uvjeriti se da zapravo izgledamo tako, a ovo u stvarnosti je samo rezultat loše rasvjete u kupaonici. Ali gledajte, temeljni ekonomski zakon je da svako dobro više vrijedi što ga manje ima. I suprotno, kad nečega ima u izobilju, cijena mu pada. Pa vi sad razmislite koliko vrijedite vi, odnosno vaš selfie, ako ga objavljujete minimum jednom tjedno. Osim toga, ne treba biti psiholog da bi se zaključilo kako zapravo stoji sa samopoštovanjem osoba koja ima kontinuiranu potrebu za divljenjem drugih. Selfiji su fora ako stavite, štajaznam, jedan u mjesec dana, ali sve više od toga je stvarno desperately seeking for attention (vidi pod Severina nakon rastave, iako ona od toga zarađuje pa ajde). Ako već imate neizdrživu potrebu da vaše lice često izlazi u newsfeedu vaših fb frendova, dajte bar da vas netko drugi slika i da ima više ljudi na fotki. Taština je zadovoljena, a djelovat ćete normalnije.

4. Ima tu još zanimljivih grupa, kao na primjer LJUBITELJI PROVODA. U stvarnom životu spadam u ovu skupinu, ali fejsbuk ljubitelji provoda su sasvim nešto drugo. Govorim o ekipi koja objavljuje slike iz svakog svog izlaska. Mislim, nismo djeca. Svatko tko je ikada ozbiljnije partijao jako dobro zna da kad se čovjek stvarno dobro zabavlja, ne pada mu na pamet da vadi smartphone i gubi vrijeme na šeranje slika i statusa. Sve i da hoće, vjerojatno je prepijan da bi mu to pošlo za rukom. Ne zavidim nikome na onom provodu s kojeg sam imala priliku vidjeti sliku na fejsu.


Source: grunfovi.hr
5. MISLIOCI. Mislim da su mi ovi najgori. Ako vidim još jedan citat a la Paolo Coelho - znate ono tipa sreća je u tebi samo trebaš dobro pogledati, uokvireno nekom romantičnom slikom - zbljuvat ću se. Zanimljivo je da ljudi koji stavljaju statuse tog tipa (uglavnom žene), misle da je to nešto jako duboko i da su shodno tome jako pametni. Daleko od toga. Što žena više trabunja o duhovnosti kopirajući tuđe citate, to je dalje od stvarne dubine, iako to sama neće nikada shvatiti. Pamet je na ovom svijetu ipak najpravednije podijeljena. Svi misle da je imaju dovoljno. 

6. PROSVJETITELJI. Nemaju veze s misliocima, i za razliku od mislioca znaju biti inteligentni, i to vrlo. Govorimo o ljudima koji promoviraju svoje političke ideje na društvenim mrežama. Možda je namjera i dobra (zavisi dijelim li njihova stajališta), ali ta je priča potpuno besmislena. Oni koji misle kao vi, već su na „vašoj strani“ i njih ne trebate prosvjetljivati. A oni koji misle drugačije, teško da će promijeniti stajalište zbog dva-tri vaša posta. Zato manite se ćorava posla i upotrijebite svoju energiju tamo gdje će imati neki učinak.     

Ima tih grupa još, ali ovo su neke temeljne s kojima se susrećem. Ima naravno i puno normalnih ljudi. Ako ste osoba koja malo stavi selfie, pa malo (ajde dobro) sliku djeteta ili životinje, pa neki quote ili tekst, ukratko ako šarate, čestitam - vi ste normalni, barem po mom sudu. Ako ste zbog neke nesretne okolnosti zatvoreni u svoja četiri zida i društvene mreže su vam jedini kontakt sa svijetom, sve vam je dozvoljeno i možete pripadati kojoj god skupini hoćete jer vam to vjerojatno olakšava tešku životnu situaciju. Ali ako vodite neki koliko-toliko normalan život, a ipak se prepoznajete u nekoj od gornjih skupina… Pa ne znam što bih rekla. Ako ste vi sretni, sretna sam i ja, ali možda ipak da prokopate malo po sebi i vidite gdje je zapelo jer čini mi se da negdje ipak je.

Zahvaljujući fejsbuku i ostalim društvenim mrežama naši su virtualni životi postali jednako važni kao i oni stvarni, ako ne i važniji. Tužno je to. Ok je da naši lažni fb životi pomiluju ranjenu dušu kad smo u nekoj teškoj životnoj fazi, ali ako to postane trajno stanje, onda ste zbilja u problemu i rješenje možete naći samo u stvarnosti, sigurno ne na kompjuteru.


Source: memeaddicts.com
Kako su društvene mreže promijenile naše živote savršeno sam vidjela u sljedećoj sceni: vozim se tako turističkim brodom oko Manhattana, hot-dog u jednoj ruci, piva u drugoj, slušam duhovitog vodiča, sjedim, gledam i uživam. Vjerujte da nema puno boljih mjesta na kojima možete biti. U jednom trenu brod skreće i pred mojim se očima otvara ona slika Manhattan skylinea koju najčešće viđate na NY razglednicama. Čak i ako mislite sve najgore o skyscraperima, taj je prizor jedan od impresivnijih koje prosječan čovjek ima priliku vidjeti uživo. Taman sam se udobnije smjestila i spremila na ultimativno uživanje, ali ne – to mi je onemogućilo 198 od 200 ljudi koji su se vozili sa mnom jer su svi redom ustali (i tako mi zaklonili pogled), upalili kamere i počeli radit selfije. Aaaaaaa! Pa dobro ljudi, jeste li vi normalni? Šta ćete imati od ovog prekrasnog putovanja? Ništa. Dok je čovjek zauzet time da što bolje ispadne na fotki, sigurno ne uživa u trenutku. Njegova najveća zadovoljština je činjenica da će objavit svoju njujoršku sliku na društvenoj mreži, u svom virtualnom životu. A to što mu u stvarnosti baš i nije tako fora kao što izgleda na fotki, nema veze. Samo ono što dobije lajk se računa.   

Da se razumijemo, nisam ja ništa bolja od ovih o kojima pišem. Ovisna sam o smartphoneu. Proklinjem dan kad je ušao u moj život, ali više ne mogu zamislit život bez njega. Prosječno svakih sat vremena bacim oko na facebook. To mi dođe kao novine – da vidim kaj ima novo. Ali nikada nisam i nikada neću zamijeniti pravi i lažni život. Najljepše trenutke i najveće ljubavi mog života nikada nećete vidjeti na mom profilu. Oni su u glavi i srcu, gdje im je jedino i mjesto.

Follow BZAZZ on Facebook