Znaš kako je to kad si dijete. Misliš da su svi stariji od
18 zreli, pametni, odgovorni ljudi, riječju – odrasli. Onda dođeš u pubertet pa
vidiš da ovi od osamnaest nisu bogznašto stariji ni pametniji od tebe, a ti si
bome glup ko tava. Shodno tome, granica odrasle dobi u tvojoj se glavi pomiče
na nekih 25 godina. Tada ću, misliš si, imati diplomu, posao, kredit, muža i
dvoje djece. Dvaespeta te, međutim, zatekne u najžešćem partijanju do sada i čovjek
se, pa tako i žena, s pravom zapita: kada se to točno postaje odrastao?
Stvar dodatno kompliciraju mediji sa svojim
age-is-just-a-number reklamama, curicama koje izgledaju kao žene, ženama koje izgledaju
kao curice (hello botox) i ekipom koja se prvi put ženi i rađa s 50. Odrastanje
u Hrvatskoj pak nosi specifične izazove jer su ljudi u kasnim dvadesetima
više-manje gola sirotinja, prisiljena da živi s roditeljima iz egzistencijalnih
razloga, te se trenutak odrastanja dodatno odgađa. K tome je sve više
razvedenih i single ljudi koji i u ozbiljnijim godinama izlaze vani i nekako si
sve dulje u fazi „not a girl, not yet a woman“, prvim i drugim borama unatoč. Ipak,
postoje neki znakovi koji tiho, ali bez greške odaju da nisi u prvoj mladosti i
da si, koliko god to nepopularno zvučalo, odrasla žena.
 |
| Source: lovethispic.com |
1. BIORITAM: Ako sebe opisuješ kao noćnu pticu, najbolje
funkcioniraš kad padne mrak, ne voliš da te se budi prije 10 sati ni radnim
danom, a kamoli vikendom, možeš biti mirna – proces odrastanja u tvom slučaju
još nije završen (i iskreno ti zavidim). Doduše, možda imaš godine, ali nemaš
djecu i/ili posao sa stalnim radnim vremenom. A ako ti u zadnje vrijeme sve
više odgovaraju jutarnji sati, ideš spavati radujući se prvoj kavi i novinama i
barem si jednom izgovorila rečenicu „ako ostanem vani do 5, propadne mi cijeli
idući dan“, jasno je kao dan da si punopravna članica društva odraslih osoba. Je
li to nešto na čemu ti treba čestitati, prosudi sama.
2. BIOLOGIJA: Usko vezana uz bioritam, ne samo zbog korijena
riječi. Tijelo je neumoljiv pokazatelj proteka vremena i dogodi se da počne
sasvim drugačije reagirati na neke podražaje. To se najbolje vidi u pijanstvu.
Ona količina alkohola koja bi te nekad dovela u stanje ugodne opijenosti, sada
te dovodi do takvog mamurluka idući dan da si obećavaš da nikada više nećeš
piti. Sve do idućeg izlaska. Istinabog, ne radi se tu samo o godini
proizvodnje, već i o činjenici da s godinama sve manje izlaziš pa nisi više
istrenirana za unos tolike količine pogonskog goriva. Kad smo već kod izlazaka,
ako ti je idealan završetak istih prije 2 sata jer ti sve nakon toga totalno
poremeti bioritam idućih dana, ne moraš dalje čitati - ti si posve sigurno
odrasla osoba. Yup, boring.
 |
| Source: celebrationentertainment.com |
3. DRUŠTVENI ŽIVOT: Na ovom su području promjene zbilja
dramatične, barem je kod mene tako. Dok si mlad, društveni se život odvija na
više frontova. Prvo, kava/cuga nakon posla, čisto da čovjek malo začini radni
tjedan. Drugo, okupljanja kod solo frendova koja često završavaju trećom i
najboljom varijantom druženja - izlascima. Šta reći o tome? Pa, mislim da se iz
teksta „Kako se napiti i ostati dama“ može iščitati iznadprosječan nivo zabave u
kojoj sam uživala dok nisam ušla u svijet odraslih. A najbliže što danas
dolazim druženju s ekipom je dopisivanje u WhatsApp grupi.
Danas se moj društveni život uglavnom odvija vikendom ujutro. Unatoč svjetonazoru koji zapravo prezire sve što se može vidjeti na istoj, glavno mjesto moje socijalizacije je postala špica (za
neupućene, subotnje prešetavanje, kafenisanje i općenito preseravanje po centru
Zagreba). Ona ista špica čijoj se popularnosti prije deset godina nisam mogla
načudit – kako se zaboga ljudi rastrijezne na vrijeme za špicu? Uostalom, kad
se išta zanimljivo dogodilo dok piješ nešto bezalkoholno, po danu, okružen
tuđom djecom koja krešte? A eto, danas su moja djeca ta koja krešte, a u disko
klubovima na to baš ne gledaju blagonaklono. Na špici se pak činjenica da imaš
djecu gleda kao vrhunsko životno postignuće, pa šta ću drugo nego ići tamo gdje
misle da sam kul. Osim toga, ako želim sresti ikoga svojih godina ili starijeg
nema mi druge nego pravac centar vikendom ujutro. Izlazim ja još uvijek, zapravo
bitno češće od većine vršnjaka, ali ni blizu kao nekada. Jednostavno ne možeš.
Pojede te posao, kuća i ostale čari odraslog života i izlasci se više ne
uklapaju u tvoj dnevni raspored. Kad smo već kod toga, znate ono kad izađete
navečer van pa konstatirate kako su sve klinci oko vas? Nisu oni klinci, nego
ste vi ostarili. Pardon, odrasli.
 |
| Source: theatlantic.com |
4. LJUBAV: Da si odrasla možeš sasvim dobro vidjeti i iz
ljubavnog života. Pitaš se gdje su nestali svi zgodni frajeri? Ne znam, i ja se
pitam. Nekad ih je bilo na lopate, a sad kao da su u zemlju propali. Jest da se
muškarci u nekim godinama dosta opuste i zapuste, ali ne toliko da bi to
opravdalo drastičan pad stope zaljubljivanja koji prati odrastanje. Znaš na šta
mislim, dok si se nekad zaljubljivala jednom godišnje, sada se zaljubiš jednom
u desetljeću. U svijetu odraslih zaljubljivanje je svedeno na minimum; nema
toliko prilika (vidi pod društveni život), a bome ni energije. Dodatni problem
stvara iskustvo koje dobiješ s godinama. Znaš ono, kad prvi put uđeš u vezu si
tabula rasa i ne možeš ni zamislit kakve sve loše osobine jedno muško može
imati. Tako da se sa svakim novim frajerom (a što si starija, to ih je više)
samo povećava lista stvari koje ti kod njih smetaju, što rezultira drastičnim
smanjenjem količine partnera koji dolaze u obzir za neku novu vezu. Kad smo već
kod potencijalnih partnera, dosta dobar pokazatelj da si odrasla je da ne
koketiraš više s muškarcima kao nekad. Ispravak – muškarci više toliko ne
koketiraju s tobom. Jebiga.
5. SEKS: Znate one naslove u Cosmpolitanu tipa „kako ga
izluditi“, „koje su njegove skrivene erogene zone“, „kako doći do orgazma
viseći s lustera“ i slično? Sjećate se s kojim zanimanjem ste ih pratile u
svojoj, štajaznam, osamnaestoj? E pa jedna odrasla žena više apsolutno nema
nikakvog interesa čitati takve tekstove jer je sve te metode već davno
apsolvirala. Može ih jedino pisati. Seks je valjda jedina stvar čija kvaliteta
raste s godinama i ako se smatraš ekspertom na tom području, sva je prilika da
spadaš u skupinu odraslih žena. Kad smo već kod Cosmopolitana, zapravo je i
sama činjenica da unutra ne možeš naći baš ništa što bi te zanimalo dovoljno
precizan pokazatelj da više nisi u prvoj mladosti.
6. MODA/LJEPOTA/ZDRAVLJE: Ima naravno žena koje ne mijenjaju
svoj modni izričaj s godinama, ali o takvima ovdje ne pišem (nisam
kvalificirana za izgubljene slučajeve). Prosječna žena proces odrastanja može
prepoznati po sljedećim momentima:
- Štikle polako zamjenjuješ ravnim cipelama, a once you try flat, you never go back.
- Više ne kupuješ na odjelima Divided i Trf, a bome ni u Bershki.
- Odustaješ od majica koje pokazuju trbuh kakav god comeback imale te sezone
- Seksepil tanga gaćica gubi bitku pred toplinom gaća vulgaris i počinješ shvaćati zašto sintetika nije dobra za intimno zdravlje.
- Shvaćaš da kombinacija dekoltea i minice ne izgleda dobro ni na kome starijem od 25 i generalno preuzimaš devizu da golo ne znači seksi.
- Više se ne kvarcaš (nadam se).
- Ne izlaziš među ljude bez bar minimum šminke. Naprosto ne izgleda dobro.
- Ako već nisi, počinješ uvoditi barem neki fitness režim u svoj život jer te kralježnica ubija.
- Pokušavaš prestati pušiti, zamijeniti kavu čajem, tvoja probava više ne podnosi baš najbolje svako smeće koje staviš u sebe, a omiljeni alkohol ti je čaša crnog vina navečer kad djeca legnu.
- Od svih aktivnosti koje upražnjavaš, spavanje polako dolazi na vrh liste omiljenih.
 |
| Source: etsy.com |
Istraživanja kažu da se 80% trenutaka koji određuju život
događa u dvadesetima, a to su godine kada smo definitivno mladi. Dvadesete
stvarno pružaju beskonačne mogućnosti, veliku slobodu u svakom smislu, i svi
scenariji su mogući - život može otići u bilo kojem smjeru. Ja sam u svojim
dvadesetima uvijek u torbici nosila četkicu za zube jer nikad ne znaš gdje ćeš
prespavati i ne treba posebno naglašavati da mi je bilo više nego zabavno. Ali
opet, to su i godine kad se još tražiš, godine veza s krivim frajerima,
druženja s lošim ljudima, godine povodljivosti, neizgrađenog identiteta i
shodno tome prilične izgubljenosti. Odrastanje sa sobom nosi svu silu obaveza
kojih bi se normalan čovjek rado odrekao, ali opet donosi i pronalazak sebe, što
isto nije za bacit. Ni najmanje.
Tridesete su godine kad većina ljudi donese neke odluke koje
ih usmjere u određenom životnom pravcu, počinju odrastati, i u nekim područjima
života stvarno nema nazad. Jedan je moj stariji znanac to lijepo ilustrirao:
tridesete su kao kad uđeš u kuću, prođeš predvorje i ta si vrata za sobom zauvijek
zatvorio. Ali još uvijek su pred tobom sve ostale prekrasne prostorije u kući,
a to je jako puno, i imaš se čemu veseliti.
Neki kažu da su četrdesete još bolje od tridesetih. Još
uvijek dovoljno mlad, a ipak zreo i znaš što želiš, s djecom koja su dovoljno
velika da se možeš opet posvetiti sebi. A tad to ima i smisla jer napokon znaš
tko si.
Kako je bilo u dvadesetima? Fenomenalno. Da li bih se
vratila? Ni slučajno, tko će opet to sve prolazit... U biti, pitajte me kad se
malo naspavam. Možda se ipak predomislim.
Follow BZAZZ on Facebook
Follow BZAZZ on Facebook