Prvo i osnovno,
morate znati da je na poslu sve stvar dojma. Čak ni vaš direktni nadređeni ne
zna čime se vi to točno bavite i da li se cijeli dan ubijate od posla ili sve
riješite za 10 minuta pa ostatak dana slažete pasijans. Znači nije važno kako i
koliko zaista radite, nego kakav dojam ostavljate. A dojam koji trebate
ostaviti na poslu je onaj stručnosti i prezaposlenosti.
 |
| Source: www.pinterest.com |
Dojam stručnosti
najbolje se ostavlja odabirom prikladne odjeće. Ne šalim se, još su naši stari
znali da odijelo čini čovjeka. Obucite se strogo poslovno, žene obavezno
zakopčane do grla, i automatski ćete ostaviti dojam profesionalca od
povjerenja. Dojam prezaposlenosti ostavlja se pak tako da ste uvijek pomalo
namršteni (jer razmišljate o užasnoj količini posla koju morate obaviti), a kad
vas netko pita kako ste, ni slučajno ne odgovarajte sa „dobro“ ili „super“.
Odgovor treba uvijek biti isti: „čuj, šta da ti kažem, užasna mi je gužva“.
Znajte da nije uputno ni da vas vide kako se smiješite jer ćete djelovati kao
da nemate nikakvih problema, niti da čuju kako se smijete jer ćete djelovati kao
da uopće ništa ne radite. Osim kad šef pokušava biti duhovit, tu se smijte
grlato i glasno.
Dakle, budete li
poslovno odjeveni, uvijek kao u nekoj brizi i trubili okolo kako nevjerojatno
puno radite, napredovanje vam ne gine sve i da ste majmun ljenivac. Osim ovog
osnovnog pravila kako ostaviti pozitivan dojam, da biste napredovali na poslu
morate paziti i da ne ostavite negativan dojam, odnosno da ne napravite neki
kapitalni gaf. A budući da se većina nezgoda u životu dogodi ili zbog alkohola
ili zbog seksa, pri čemu prvo najčešće dovodi do drugoga, majka svih pravila
kako uspjeti na poslu je:
1. Don't dip your pen in company ink. Afere na poslu su tako romantične. Zabranjeno
voće je najslađe. Da ne kažem da se dosadašnji život gdje ste pet dana uglavnom
patili da bi dva dana uživali pretvori u život gdje vam je sedam dana u tjednu blaženstvo
jer svaki dan na poslu vidite svog dragog. Ali upustiti se u intimnu vezu s
nekim na poslu je apsolutno najgore što možete napraviti svojoj karijeri. Šta
može poći po zlu, pitate se? Pa ono… Sve.
 |
| Source: www.officeparrots.com |
Kao prvo, čak i ako ste oboje
slobodni i niste ni u kakvom hijerarhijskom odnosu, vrlo je vjerojatno da ćete
kad-tad prekinuti, a onda će vam odlazak na posao postati apsolutna noćna mora,
što baš i nije zgodno s obzirom da na poslu provodite najveći dio dana i života.
I ovo je još najbolji scenarij; ne želite znati koji mobing možete očekivati
ako ste imali neprijateljski razlaz, a bivši vam postane šef. A ako nedajbože
spavate s nekim tko vam već je nadređen, možete se samo nadati da nećete dobiti
pedalu nakon što prekinete, a znamo što je nada po zanimanju.
Ne mogu ovdje ni nabrojati sve horor scenarije koji se mogu dogoditi kao
posljedica nepromišljenog koitusa, zato zip up your pants i romansu potražite
izvan ureda.
E sad, sva je prilika da se trijezni ne biste ni upustili u
sumnjive rabote s kolegom (loše), oženjenim kolegom (jako loše), šefom (užas) ili
oženjenim šefom (katastrofa), zato se lijepo držite pravila broj dva:
 |
| Source:pinterest.com |
2. Služba je služba, a družba je družba. Ako želite napredovati na poslu, klonite
se alkohola u svim situacijama u kojima se nalazi makar jedan vaš kolega ili
kolegica. Ne pijte na poslovnim događanjima. Ponavljam, ne pijte na poslovnim
događanjima. Ne, ni na božićnom partiju. Pristojno nazdravite čašom pjenušca
kad se baš mora i to je to.
Ne mora nitko znati da ne pijete. Neka vam konobar
slobodno natoči tu prvu čašu vina, ali je pijte jako, jaaako polako. Dok vi
dođete do pola prve čaše, vaši će kolege već biti na trećoj i shodno tome
previše pripiti da bi uopće primijetili da vi štrajkate. Vjerujte mi na riječ,
ništa dobro se nije dogodilo iz pijanstva na kompanijskoj zabavi. Iako vi možda
mislite da su svi pijani, guess what – nisu. Uvijek, ali bez iznimke će tamo
biti i neki trijezni špijun koji će idući dan šefovima prenositi kako se tko
ponašao i možete zaboraviti svoje promaknuće ako ste makar u jednom trenu
posrnuli na podiju, pjevali karaoke ili ne daj Bože „rekli šefu kaj ga ide“.
Moram vas obavijestiti da iznošenje iskrenog mišljenja općenito nije dobrodošlo
u korporacijama, čak ni kad ste trijezni, što nas vodi do pravila broj tri:
3. U zatvorena usta muha ne uleti. Zamislite da ste na sastanku, šef kaže da
morate izgraditi kuću i pita od kojeg materijala mislite da je najbolje da se
napravi. Vi naravno odmah zaustite „pa od cigle, kako drugačije“. Ne, ne, ne.
Jer onda se može desiti da šef kaže „ali moj prijatelj je nedavno napravio kuću
od drveta i fenomenalno ga služi, još ju je i jako malo platio“, onda će se svi
ostali naravno složiti sa šefom jer on je šef, a vi ćete ispasti glupi i
nedovoljno „out of box“. Nakon toga vas ni šef više neće baš ljubiti jer nitko
ne voli onoga tko se ne slaže s njim, a šefovi pogotovo.
Šutnja je zlato. Kad
šef postavi neko pitanje ili bilo tko nominira rješavanje nekog problema na
sastanku, vi šutite. Čekajte da svi kažu svoje i na kraju samo ponovite po malo
od svega što su ostali rekli i iznesite to kao svoje mišljenje. A ako se vaše
mišljenje baš jako razlikuje od njihovog, samo se poigrate đavoljeg advokata. Kako?
U ranije spomenutom primjeru to bi izgledalo tako da biste, nakon što su šef i
svi ostali rekli da kuća treba biti od drveta, vi rekli: „Ja stvarno mislim da
trebamo izgraditi kuću od drveta. To je funkcionalno, moderno, mobilno, mnogi
ljudi je već imaju, a da ne spominjem koliko je jeftinija od kuće od cigli. Ali
kad bih se igrala đavoljeg advokata, upitala bih: a što ako izbije požar ili
potres?“. I riješili ste problem. Ako se svi slože s vama – ispali ste
najpametniji. Ako se ne slože – pa to ionako nije vaše mišljenje, vi dijelite
njihovo, samo ste se igrali đavoljeg advokata. Win-win.
Eto, dragi moji,
petnaest godina karijere i barem toliko topova i flopova dovelo me do toga da
mogu reći „eh, da sam onda znala šta znam danas, di bi mi kraj bio…“. Ja nisam
znala, ali vi eto znate. Zašto biste učili na vlastitim greškama kad možete na
mojima? Sad će netko reći da čovjek mora biti autentičan da bi bio sretan. To
je istina, ali recite mi – koliko puta ste u prvih 6 mjeseci veze recimo
prdnuli pred dečkom? Bit će da nijednom, koliko god autentični da jeste. E, pa
rad u firmi bilo koje vrste možete gledati kao prvih 6 mjeseci veze, samo na poslu
tih 6 mjeseci traje zauvijek.
Ne mudrujte
previše, držite se ovih par osnovnih pravila i uz malo pameti i truda uspješna
karijera vam je zajamčena. Ili nemojte, vozite po svome i onda se pitajte zašto
vas neki nesposobnjakovići preskoče u svakoj prilici za napredovanje.
