četvrtak, 30. lipnja 2016.

SREĆA

Ne znam kako vas, ali mene u zadnje vrijeme sa svih strana napada sreća. Gdje god da se okrenem, dočeka me neki tekst ili nečiji savjet na temu sreće. Upute kako biti sretan tako mi donose facebook stranice, plastične boce, vrećice čaja i mnogi drugi mediji kojima to zaista nije primarna zadaća. „Živite život koji volite“, „Sreća je u vama, samo trebate znati pogledati“, „Kad sam izbacila gluten iz prehrane, postala sam sretnija osoba“ i slične poruke zatrpaše mi ekrane i život.

Čitava četa samozvanih life coacheva i ljudi koji zaista nešto i znaju o životu daje sve od sebe da nam objasni kako uhvatiti taj sveti gral modernog čovjeka – sreću. I svi očito sa slabim uspjehom; vidim da je sa srećom kao s celulitom, svake sezone tema je jednako aktualna. E sad, ono što je meni najzanimljivije u cijeloj priči je činjenica da se nitko baš previše ne pita zašto smo zaboga svi toliko nesretni. Zašto je tema potrage za srećom toliko raširena da deseci tisuća ljudi mlate lovu na tome? Danas, kad su sve informacije kao dostupne i sve je kao moguće, mi nikad dalje od sreće.



Ovaj tekst to neće objašnjavati iz jednostavnog razloga; tko je shvatio, shvatio je, a onome tko nije neće biti dovoljno ni pet knjiga, a kamoli jedan blog post. Svejedno, imam i mimo toga koju za reći o sreći. Tema je očito vruća pa možda i meni kapne koji dinar.* Pa krenimo:

1.       Sreća je kao orgazam - ako niste sigurni jeste li svršili, ovaj sretni, znači da niste (s ovim bi se mlađe čitateljice trebale znati poistovjetiti, bar mi tako kaže Cosmo). Metoda je dosta pouzdana kada želite detektirati stupanj zadovoljstva vlastitim životom, odnosno jeste li uopće sretni u danom trenutku. Ovo sam naučila na vlastitom primjeru. Svojedobno me prijateljica pitala jesam li sretna. „Sretna? Pa štajaznam… Jesam, jesam, kako ne. Jesam valjda. Mislim, što je to uopće sreća? Koliko čovjek u današnjima uvjetima može biti sretan? Tko smo? Čemu stremimo? Čekaj, iskipit će mi mlijeko…“. Ako i vaš odgovor na pitanje o sreći ide u smjeru relativiziranja, znajte da tu sreće nema i zapitajte se gdje je zapelo. Ako pak mislite da ovaj čas niste sretni, ali ćete to postati čim kupite novi auto/nađete bolji posao/ubacite što vrijedi za vas, moram vas razočarati jer opće je poznato da:

Source: forbes.com
2.       Sreća je lepa samo dok se čeka.  Imam svoj jutarnji ritual koji obožavam. Ustanem, uzmem kavu i sjednem u kut trosjeda listati časopise i piti kavu dok svi ukućani još spavaju. Čisti zen. To sam počela raditi prije par godina i neizmjerno uživala u tim trenucima. Onda sam se počela veseliti već u momentu kad znam da ću uzeti tu kavu i novine. Sad se već nađem da se navečer prije spavanja radujem kako ću ujutro u miru popit kavu. Na kraju sam skužila da se više veselim činjenici da taj trenutak dolazi, nego što uživam kad on dođe. Ako čekate nešto da biste bili sretni, sreću dočekati nećete. Primjera za to imate koliko hoćete. Znam nekoliko brakova koji su se raspali netom nakon što su kupljeni veći stanovi. Supružnici su naivno mislili da su sve njihove trzavice rezultat premalo kvadrata. Kako da ne. A o klasičnoj zabludi dobivanja djeteta za spašavanje braka da ne govorim. I ne manifestira se ovo pravilo samo u ljubavnim odnosima. Općenito, naučno je dokazano da efekt zadovoljstva koje čovjek osjeća zbog ostvarenja nekog cilja u životu (tipa dobio sam puno bolje plaćen posao) traje ravno 3 mjeseca. Nakon toga to prestane donositi osjećaj sreće jer postaje nova normala. Kad smo već kod stvari koje želimo dostići ne bismo li bili sretni, digitalizacija svijeta nam je dodatno zakomplicirala priču jer:

3.       Sve je stvar konteksta, odnosno benchmarka. Nekad se to zvalo Keeping up with the Joneses. Za neupućene, to je ono kad se stalno uspoređujemo sa susjedima (obitelj Jones) i kad nam je osnovno mjerilo uspjeha i sreće da li smo bolji od Jonesovih; imamo li ljepšu kuću, bolji auto, jesu li nam djeca u boljim školama i slično. Usporedba sa susjedima kao odlučujući faktor utjecaja na sreću čovjeka ide dotle da kad su u velikom američkom istraživanju pitali ljude bi li radije zarađivali 50.000 dolara godišnje, a da je to manje nego što susjed zarađuje, ili bi zarađivali 25.000 ako je to više od susjedove zarade, pogađate li šta su odabrali? Manju zaradu, ali veću od susjedove. Toliko o traženju sreće u sebi. Ali nije problem u kompariranju s neposrednom okolinom. Problem je u tome što su nam s pojavom društvenih mreži svi na svijetu postali „susjedi“ i Keeping up with the Joneses je postalo Keeping up with the Kardashians. But you can't keep up with the Kardashians. Tvoj tata nije frend i odvjetnik od O.J.Simpsona. Očuh ti nije američki olimpijski reprezentativac (koji je kasnije postao žena, ali details). Nisi odrasla na Bevery Hillsu i frendica ti nije Paris Hilton. Nisi (nadam se) pustila snimku svog seksa u medije ne bi li postala poznata. Dok s prvim susjedom vjerojatno dijeliš sličan background, sa celebovima čije slike gledaš na Instragramu nemaš apsolutno nikakve veze. Imati za cilj nadmašiti susjeda (što god to značilo) je ok jer je dostižno. Htjeti nadmašiti, ili makar biti kao ljudi čije na sve načine retuširane fotke gledaš na Instragramu (šifra photogate) nema apsolutno nikakvog smisla. Prvo, nema šanse da se dogodi i drugo, tko zna kakvi su to životi zapravo (šifra celebrity suicides). Držite benchmarke tamo gdje im je mjesto, dakle vjenčanje recimo na Silbi, ne u Versaillesu, i imate šanse za sretan život. Sve drugo vas samo može odvesti u depresiju. E sad, iako si ne treba staviti za cilj da postaneš Beyonce ili Bill Gates, ipak nije zgorega imati dobar saldo na tekućem jer:  

4.       Para vrti tamo gdje burgija ne može.** Znam, znam. Ovo je u potpunoj suprotnosti s općeprihvaćenom tezom da novac ne može kupiti sreću. Slažem se i ja da ne može. Štoviše, nedavno je završeno ogromno istraživanje gdje su znanstvenici s Harvarda proučavali živote ljudi od mladosti do starosti i definitivno zaključili da sreća nema veze s bogatstvom. Za sreću su, kaže eto i znanost, najvažniji kvalitetni međuljudski odnosi; prijateljski i partnerski. Sjajno, ne? Danas više-manje svi imamo solidan krug prijatelja i kakve-takve ljubavne veze. Društvene mreže pak omogućuju povezivanje s ljudima i u situacijama kad to inače ne bi bilo moguće. Važne su dakle veze i prijatelji, ne treba nam lova. Jupi. A sad malo razmislite pa recite poznajete li makar jednog bogatog čovjeka koji nema prijatelja? Koji nema curu/ljubavnicu/ženu? Ni ja. Nevjerojatno kako popularnost ljudi eksponencijalno raste s porastom sredstava na njihovim računima. Znam ih nekoliko takvih. Čim su ušli u lovu, naglo su postali jako zgodni. Dobro ajde, zgodniji. Pametniji. Puni duha. Svi žele biti u njihovom društvu. Toliko su ih ljudi zavoljeli da su i sami povjerovali u priču o svom novom ja i sad sretno plove na krilima sreće dobrih odnosa sa svojim mnogobrojnim novim „prijateljima“. Mislim, ako naši nogometaši vjeruju da su se njihove žene u njih zagledale zbog divnih karaktera, što ne bi mislili da ih i prijatelji stvarno vole… Novci sami po sebi zaista ne donose sreću. Direktno. Ali omogućavaju stvaranje životnog okruženja koje doprinosi osjećaju sreće. I još nešto. Ako vam novci nisu jamac sreće, to samo znači da ih zapravo imate dovoljno. Pitajte ekipu koja kopa po kontejnerima koliko su sretni i javite mi rezultat tog istraživanja. Ne mogu naći sreću u sebi? Nisam ni mislila.
Source: lmt-lss.com

Sad smo došli do kraja pa nije spoiler reći da cilj ovog teksta nije da vam kaže kako biti sretan. Ja stvarno, ali stvarno nemam znanja ni iskustva da ikome solim pamet o sreći, ali za razliku od mnogih to barem iskreno kažem. Baš kao i vi, idem kroz život i pravo i krivo, i lijevo i desno, bivam i sretnom i nesretnom, što je zapravo jedino i moguće.
Uostalom, i ne čini mi se da ljudima toliko fali sreće, koliko zdravog razuma. Uključite common sense, uparite ga s intuicijom, i nema greške da će vam ovo dvoje reći kako da dospijete na mjesto koje vas čini sretnima, što god to za vas značilo. A ako čitate ovaj tekst, vi ste već sretan čovjek. Ako imate uređaj i vezu pomoću kojih to radite, znači da vjerojatno imate i krov nad glavom, hranu u frižideru, struju, tekuću vodu, nekoga tko vas je rodio i tko vas voli. Možda je klišej, ali ako to nije sreća, stvarno ne znam što je.
Ovaj tekst ne govori kako uhvatiti sreću, nego je donosi. Donosi je meni jer sam sretna dok pišem. A ako ste se vi makar jednom nasmijali dok ovo čitate, onda je donio bar malo sreće, na trenutak, i vama.  
Ako je to ispunio, ni jedna mu druga svrha ne treba.
Happy holidays :*

*Dinar = valuta plaćanja u SFRJ, u RH zamijenjena kunom. Upotreba ovog izraza ne služi ničemu, osim što onog tko je koristi razotkriva kao osobu rođenu prije Titove smrti. Autorica svakako prihvaća sve važeće valute u EU, a ni robna razmjena nije isključena, posebno ako ste vlasnik Chanel Boy torbe s kojom ne znate što biste.

**Para = stoti dio dinara, još uvijek se koristi kad želimo reći da je netko bogat („ima para“). Ova je uzrečica poznata i kao stih pjesme Zabranjenog Pušenja  „Dobri jarani“, gdje je ključna misao da „dobre jarane para kupit ne može“. Valja naglasiti da je pjesma nastala u 80-ima u SFRJ, dakle vremenu svjetonazora dijametralno suprotnog današnjem i vremenu u kojem nitko nije ni imao dovoljno para da bismo mogli ispitati istinitost tvrdnje.     

Follow BZAZZ on Facebook