HE'S JUST NOT THAT INTO YOU

Stalno oklijevam s pisanjem ovog teksta. Mislim, pa izdana je knjiga. Snimljen je film. Čitava jedna epizoda Seksa i grada je posvećena toj temi. Šta sad da ja još pišem o tome. Ali svejedno, svim pisanim i snimljenim materijalima unatoč, žene diljem svijeta nikako da nauče. Bulje u mobitel iz kojeg ništa ne dolazi, provode sate i sate beskonačno analizirajući s prijateljicama „zašto se ne javlja“. Zašto? Vrlo jednostavno. He's just not that into you. Iliti po naški – nisi mu baš napeta.

Žene su kroz godine evoluirale u svemu, osim u razumijevanju suprotnog spola. Postale smo više, ljepše, obrazovanije, dobile smo pravo da glasamo i da imamo karijere kao muškarci. Na stranu sad to što nam pravo glasa u Hrvatskoj nije donijelo ništa dobro (tako mogu glasati i majmuni) i što pravo na karijeru znači da zapravo radimo dva posla, od čega jedan za manje novaca nego muškarci, a drugi potpuno besplatno. Ipak su žene od slaboumnijeg spola, kakvima smo nekada percipirane, postale samo „slabiji“ spol, a i to je nešto. Ali u shvaćanju mozga muškaraca kao da nismo napredovale ni milimetra, što je stvarno blesavo jer isti ne funkcionira po osobito kompliciranom principu.

Muškarci su tu nešto napredniji – pomirili su se s činjenicom da nas ne mogu shvatiti pa ni ne pokušavaju. Svako nerazumijevanje našeg ponašanja objašnjavaju PMS-om i drže se devize da buket cvijeća može riješiti svaki manji nesporazum, a za veći nam uvijek mogu kupiti cipele. I oni su nešto naučili od Carrie Bradshaw.

Source: Pinterest

Postavlja se pitanje zašto žene uopće traže alternativne interpretacije inače vrlo jasnih poruka muškaraca. Vjerojatno je nekoj kvalificiranoj osobi odgovor jasan, ali ja sam ipak bloger vulgaris pa sam morala malo promislit. Pretpostavljam da se radi o kombinaciji nade (a nada je kurva) i pretpostavke da njihov mozak funkcionira kao naš, dakle da kažemo jedno, a mislimo drugo, šaljući usput niz suptilnih poruka koje ni čitač misli ne bi prepoznao. Muškarci su kudikamo jednostavniji.

Kako dakle prepoznati da mu je stalo do vas?

Klasičan scenarij s frajerom kojem je stalo ide otprilike ovako: negdje ste se upoznali, uzeo je vaš broj (ili ako slučajno nije vas je našao na fejsu) i zove vas ili šalje poruku sutradan navečer, kad se rastrijeznio. Znači, ako ste novu simpatiju upoznale u subotnjem izlasku, možete očekivati poziv ili poruku u nedjelju navečer, a za one koji su se baš teško napili, u ponedjeljak. Sve iza toga – he's just not that into you. Mislite da sam radikalna? Razmislite ponovo. Onaj frend koji u biti želi biti s vama, ali vi ga ne želite u tom smislu – taj vas zove stalno, ne? Ako mu slučajno pošaljete poruku, odgovara odmah. Ako se želite naći s njim, neće vam reći da se čujete za 3 dana jer je do tada zauzet – odmah trči na vašu lokaciju. Zanimljivo kako samo oni muškarci koji su nam napeti šalju miješane signale (poznate i kao mixed messages), a oni koji nisu nemaju tih problema. Vrlo nam je jasno da nas žele. E pa kad vam nije jasno da li vas muškarac želi, neka vam bude jasno da je odgovor ne.

Ima puno načina kako prepoznati da muškarcu baš i nije stalo, osim ovog da vas rijetko zove. Lista je podugačka pa ću navesti samo par klasika:

Source: Pinterest

1. Kaže da ste vi super, ali jednostavno nije spreman za vezu. Iznenađujuće veliki broj žena vjeruje kad im se servira ovaj bullshit. Istina, nije spreman na vezu. S vama. 

2. Uplašio se svojih osjećaja. Ovo opravdanje za činjenicu da vaša simpatija baš i ne trza obično vam serviraju neke brižne prijateljice. Dajte, molim vas. Da li poznajete, ali stvarno osobno poznajete, makar jednog muškarca za kojeg pouzdano znate da se uplašio svojih osjećaja? Ni ja. U istu skupinu spada i objašnjenje „ti si presuper žena za njega pa se uplašio“. Nešto su jako strašljivi ti muškarci…

3. Već ste par mjeseci skupa, a niste upoznali njegove prijatelje, a kamoli članove obitelji. Kad je čovjeku stalo do žene, on je toliko sretan i ponosan što je s njom da to želi podijeliti ne samo s prijateljima, nego s cijelim svijetom. 

4. Javlja vam se svakih par tjedana do par mjeseci i svaki put završite u krevetu. Hello, fuckbuddy. U biti, hello fuck. Da ste buddy biste se vidjeli češće.

5. Nakon seksa ne može provesti noć s vama jer mora rano ustati. Moram bit iskrena, ovo sam vidjela samo u filmovima, ali i tamo je užasno smiješno.

Kad je frajeru žena napeta, preokrenut će cijeli svijet da okrene nju (ovaj je izraz valjda zadnje koristio moj tata sedamdeset osme, ali baš je zgodna igra riječi). Neće čekati ni dana da vas nazove. Dopuštena su odgađanja samo ako ide na kraći put, a roaming je skup, iako u biti ni to jer frajeri nisu škrti kad je u pitanju zavođenje žene do koje im je stalo. Dat će sve što imaju samo da dođu do vas. Odmah. Ne idući tjedan ili kad im se smiri gužva na poslu.

Source: Pinterest

Sad će se neka mlada čitateljica pitati zašto muškarci to rade? Zašto šalju miješane signale? Kao prvo, oni ne šalju miješane signale, nego ih mi žene tako interpretiramo. Zapamtite, kad se radi o muškarcima, ne postoje miješani signali. Nema ih. Točka. Muškarac vam uvijek pokaže što misli i to vrlo jasno. Druga je stvar što vi to ne želite prihvatiti.

Drugo, oni vole držat svoje opcije otvorenima. Zašto ne bi imao mogućnost neobaveznog seksa s vama ako mu ona koja mu je zbilja napeta otkaže? Dok se ne zaljubi, ali ono baš jako, prosječno muško voli imati jaku rezervnu klupu. Za neupućene, klupu čine „prijateljice s povlasticama“, pravim imenom sirotice koje žive u iluziji da će nekad nešto biti od tog odnosa.

Naći će se naravno neka žena čija je „prijateljica od prijateljice isto tako dobivala nejasne poruke od muškarca i on nije baš bio zainteresiran, ali evo ih sad sretni s dvoje djece i retrieverom“. Da, da, bla-truć-zijev. Vidi u tekstu Ljubavnice šta mislim o iznimkama koje potvrđuju pravilo. Poštedite se stresa i slomljenog srca. Ako se pitate da li je muškarcu stalo do vas, ako vas zove jednom tjedno ili ne daj bože rjeđe, ako se nalazi s vama samo zbog seksa i tako dalje i tome slično – bježite glavom bez obzira. He's just not that into you and probably never will be.

Mogu ja sad tu navodit stotine primjera kad je muškarcu stalo, a kad nije, ali mislim da ste shvatile. Ako pak mislite da je vaša situacija baš nekako jedinstvena i ne može se, eto, detektirati razina zainteresiranosti mladog gospodina, slobodno pošaljite detalje na askbzazz@gmail.com. Odgovaram brzo, diskrecija zajamčena, a i volim rješavati tuđe probleme.

Onda se ne moram baviti vlastitima. 


Follow BZAZZ on Facebook

KAKO SHVATITI DA SI ODRASTAO(LA)

Znaš kako je to kad si dijete. Misliš da su svi stariji od 18 zreli, pametni, odgovorni ljudi, riječju – odrasli. Onda dođeš u pubertet pa vidiš da ovi od osamnaest nisu bogznašto stariji ni pametniji od tebe, a ti si bome glup ko tava. Shodno tome, granica odrasle dobi u tvojoj se glavi pomiče na nekih 25 godina. Tada ću, misliš si, imati diplomu, posao, kredit, muža i dvoje djece. Dvaespeta te, međutim, zatekne u najžešćem partijanju do sada i čovjek se, pa tako i žena, s pravom zapita: kada se to točno postaje odrastao?

Stvar dodatno kompliciraju mediji sa svojim age-is-just-a-number reklamama, curicama koje izgledaju kao žene, ženama koje izgledaju kao curice (hello botox) i ekipom koja se prvi put ženi i rađa s 50. Odrastanje u Hrvatskoj pak nosi specifične izazove jer su ljudi u kasnim dvadesetima više-manje gola sirotinja, prisiljena da živi s roditeljima iz egzistencijalnih razloga, te se trenutak odrastanja dodatno odgađa. K tome je sve više razvedenih i single ljudi koji i u ozbiljnijim godinama izlaze vani i nekako si sve dulje u fazi „not a girl, not yet a woman“, prvim i drugim borama unatoč. Ipak, postoje neki znakovi koji tiho, ali bez greške odaju da nisi u prvoj mladosti i da si, koliko god to nepopularno zvučalo, odrasla žena.

Source: lovethispic.com

1. BIORITAM: Ako sebe opisuješ kao noćnu pticu, najbolje funkcioniraš kad padne mrak, ne voliš da te se budi prije 10 sati ni radnim danom, a kamoli vikendom, možeš biti mirna – proces odrastanja u tvom slučaju još nije završen (i iskreno ti zavidim). Doduše, možda imaš godine, ali nemaš djecu i/ili posao sa stalnim radnim vremenom. A ako ti u zadnje vrijeme sve više odgovaraju jutarnji sati, ideš spavati radujući se prvoj kavi i novinama i barem si jednom izgovorila rečenicu „ako ostanem vani do 5, propadne mi cijeli idući dan“, jasno je kao dan da si punopravna članica društva odraslih osoba. Je li to nešto na čemu ti treba čestitati, prosudi sama.

2. BIOLOGIJA: Usko vezana uz bioritam, ne samo zbog korijena riječi. Tijelo je neumoljiv pokazatelj proteka vremena i dogodi se da počne sasvim drugačije reagirati na neke podražaje. To se najbolje vidi u pijanstvu. Ona količina alkohola koja bi te nekad dovela u stanje ugodne opijenosti, sada te dovodi do takvog mamurluka idući dan da si obećavaš da nikada više nećeš piti. Sve do idućeg izlaska. Istinabog, ne radi se tu samo o godini proizvodnje, već i o činjenici da s godinama sve manje izlaziš pa nisi više istrenirana za unos tolike količine pogonskog goriva. Kad smo već kod izlazaka, ako ti je idealan završetak istih prije 2 sata jer ti sve nakon toga totalno poremeti bioritam idućih dana, ne moraš dalje čitati - ti si posve sigurno odrasla osoba. Yup, boring.

Source: celebrationentertainment.com

3. DRUŠTVENI ŽIVOT: Na ovom su području promjene zbilja dramatične, barem je kod mene tako. Dok si mlad, društveni se život odvija na više frontova. Prvo, kava/cuga nakon posla, čisto da čovjek malo začini radni tjedan. Drugo, okupljanja kod solo frendova koja često završavaju trećom i najboljom varijantom druženja - izlascima. Šta reći o tome? Pa, mislim da se iz teksta „Kako se napiti i ostati dama“ može iščitati iznadprosječan nivo zabave u kojoj sam uživala dok nisam ušla u svijet odraslih. A najbliže što danas dolazim druženju s ekipom je dopisivanje u WhatsApp grupi.

Danas se moj društveni život uglavnom odvija vikendom ujutro. Unatoč svjetonazoru koji zapravo prezire sve što se može vidjeti na istoj, glavno mjesto moje socijalizacije je postala špica (za neupućene, subotnje prešetavanje, kafenisanje i općenito preseravanje po centru Zagreba). Ona ista špica čijoj se popularnosti prije deset godina nisam mogla načudit – kako se zaboga ljudi rastrijezne na vrijeme za špicu? Uostalom, kad se išta zanimljivo dogodilo dok piješ nešto bezalkoholno, po danu, okružen tuđom djecom koja krešte? A eto, danas su moja djeca ta koja krešte, a u disko klubovima na to baš ne gledaju blagonaklono. Na špici se pak činjenica da imaš djecu gleda kao vrhunsko životno postignuće, pa šta ću drugo nego ići tamo gdje misle da sam kul. Osim toga, ako želim sresti ikoga svojih godina ili starijeg nema mi druge nego pravac centar vikendom ujutro. Izlazim ja još uvijek, zapravo bitno češće od većine vršnjaka, ali ni blizu kao nekada. Jednostavno ne možeš. Pojede te posao, kuća i ostale čari odraslog života i izlasci se više ne uklapaju u tvoj dnevni raspored. Kad smo već kod toga, znate ono kad izađete navečer van pa konstatirate kako su sve klinci oko vas? Nisu oni klinci, nego ste vi ostarili. Pardon, odrasli.   

Source: theatlantic.com

4. LJUBAV: Da si odrasla možeš sasvim dobro vidjeti i iz ljubavnog života. Pitaš se gdje su nestali svi zgodni frajeri? Ne znam, i ja se pitam. Nekad ih je bilo na lopate, a sad kao da su u zemlju propali. Jest da se muškarci u nekim godinama dosta opuste i zapuste, ali ne toliko da bi to opravdalo drastičan pad stope zaljubljivanja koji prati odrastanje. Znaš na šta mislim, dok si se nekad zaljubljivala jednom godišnje, sada se zaljubiš jednom u desetljeću. U svijetu odraslih zaljubljivanje je svedeno na minimum; nema toliko prilika (vidi pod društveni život), a bome ni energije. Dodatni problem stvara iskustvo koje dobiješ s godinama. Znaš ono, kad prvi put uđeš u vezu si tabula rasa i ne možeš ni zamislit kakve sve loše osobine jedno muško može imati. Tako da se sa svakim novim frajerom (a što si starija, to ih je više) samo povećava lista stvari koje ti kod njih smetaju, što rezultira drastičnim smanjenjem količine partnera koji dolaze u obzir za neku novu vezu. Kad smo već kod potencijalnih partnera, dosta dobar pokazatelj da si odrasla je da ne koketiraš više s muškarcima kao nekad. Ispravak – muškarci više toliko ne koketiraju s tobom. Jebiga.

5. SEKS: Znate one naslove u Cosmpolitanu tipa „kako ga izluditi“, „koje su njegove skrivene erogene zone“, „kako doći do orgazma viseći s lustera“ i slično? Sjećate se s kojim zanimanjem ste ih pratile u svojoj, štajaznam, osamnaestoj? E pa jedna odrasla žena više apsolutno nema nikakvog interesa čitati takve tekstove jer je sve te metode već davno apsolvirala. Može ih jedino pisati. Seks je valjda jedina stvar čija kvaliteta raste s godinama i ako se smatraš ekspertom na tom području, sva je prilika da spadaš u skupinu odraslih žena. Kad smo već kod Cosmopolitana, zapravo je i sama činjenica da unutra ne možeš naći baš ništa što bi te zanimalo dovoljno precizan pokazatelj da više nisi u prvoj mladosti.

6. MODA/LJEPOTA/ZDRAVLJE: Ima naravno žena koje ne mijenjaju svoj modni izričaj s godinama, ali o takvima ovdje ne pišem (nisam kvalificirana za izgubljene slučajeve). Prosječna žena proces odrastanja može prepoznati po sljedećim momentima:

• Štikle polako zamjenjuješ ravnim cipelama, a once you try flat, you never go back.
• Više ne kupuješ na odjelima Divided i Trf, a bome ni u Bershki.
• Odustaješ od majica koje pokazuju trbuh kakav god comeback imale te sezone
• Seksepil tanga gaćica gubi bitku pred toplinom gaća vulgaris i počinješ shvaćati zašto sintetika nije dobra za intimno zdravlje.
• Shvaćaš da kombinacija dekoltea i minice ne izgleda dobro ni na kome starijem od 25 i generalno preuzimaš devizu da golo ne znači seksi.
• Više se ne kvarcaš (nadam se).
• Ne izlaziš među ljude bez bar minimum šminke. Naprosto ne izgleda dobro.
• Ako već nisi, počinješ uvoditi barem neki fitness režim u svoj život jer te kralježnica ubija.
• Pokušavaš prestati pušiti, zamijeniti kavu čajem, tvoja probava više ne podnosi baš najbolje svako smeće koje staviš u sebe, a omiljeni alkohol ti je čaša crnog vina navečer kad djeca legnu.
• Od svih aktivnosti koje upražnjavaš, spavanje polako dolazi na vrh liste omiljenih.

Source: etsy.com

Istraživanja kažu da se 80% trenutaka koji određuju život događa u dvadesetima, a to su godine kada smo definitivno mladi. Dvadesete stvarno pružaju beskonačne mogućnosti, veliku slobodu u svakom smislu, i svi scenariji su mogući - život može otići u bilo kojem smjeru. Ja sam u svojim dvadesetima uvijek u torbici nosila četkicu za zube jer nikad ne znaš gdje ćeš prespavati i ne treba posebno naglašavati da mi je bilo više nego zabavno. Ali opet, to su i godine kad se još tražiš, godine veza s krivim frajerima, druženja s lošim ljudima, godine povodljivosti, neizgrađenog identiteta i shodno tome prilične izgubljenosti. Odrastanje sa sobom nosi svu silu obaveza kojih bi se normalan čovjek rado odrekao, ali opet donosi i pronalazak sebe, što isto nije za bacit. Ni najmanje.

Tridesete su godine kad većina ljudi donese neke odluke koje ih usmjere u određenom životnom pravcu, počinju odrastati, i u nekim područjima života stvarno nema nazad. Jedan je moj stariji znanac to lijepo ilustrirao: tridesete su kao kad uđeš u kuću, prođeš predvorje i ta si vrata za sobom zauvijek zatvorio. Ali još uvijek su pred tobom sve ostale prekrasne prostorije u kući, a to je jako puno, i imaš se čemu veseliti.

Neki kažu da su četrdesete još bolje od tridesetih. Još uvijek dovoljno mlad, a ipak zreo i znaš što želiš, s djecom koja su dovoljno velika da se možeš opet posvetiti sebi. A tad to ima i smisla jer napokon znaš tko si.

Kako je bilo u dvadesetima? Fenomenalno. Da li bih se vratila? Ni slučajno, tko će opet to sve prolazit... U biti, pitajte me kad se malo naspavam. Možda se ipak predomislim. 

Follow BZAZZ on Facebook

ŽIVOT KAKO GA PIŠE FEJSBUK

S facebookom sam se prvi put srela kad je u Hrvatskoj još bio u povojima, bar među mojom dobnom skupinom. Kad me frendica nagovarala da se uključim, nisam mogla baš dobro shvatiti koja je korist od tog čuda, ali rekoh dobro ajde, ništa ne košta. Jednom kad sam krenula, brzo sam se navukla.

Source: lolopeakbrewery.com

U to vrijeme je najveći izazov bio skupiti dovoljan broj fb frendova da cijela priča ima smisla. Jer u teoriji je zbilja teško objasniti koji je tu benefit za korisnika. Pa si morao nagovarati ljude da se učlane, otprilike ovako: E, si čula za fejsbuk? Ne, kaj je to? Ma nešto u što se učlaniš na internetu pa možeš svašta, daj probaj, super je, onda se možemo dopisivati i to. Ne kužim, pa dopisivat se možemo i na telefon. Ma da, al ovdje imaš i neke fora igrice, testove, možeš stavljat slike i tak. Nešto kao online leksikon za odrasle. Kakav čovječe leksikon, pa nemamo petnaest godina. 
No prođe otad neko vrijeme i ispostavi se da ipak imamo petnaest i taj leksikon nam je baš super. Fejsbuk nam je omogućio da svi budemo „celebrity“ u našim malim svjetovima, a očito nitko nije imun na privid zvjezdanog statusa. Posebno kad možeš birati što će se o tebi objaviti.

Dva su osnovna zakona. Prvo, što je bogatiji čovjekov život na društvenoj mreži, to je usamljeniji onaj stvarni. To stvarno nije teško zaključiti. Kad imate dobar život, prijatelje, posao, obitelj, putovanja, što vas već ispunjava, naprosto nemate potrebu dijeliti svoju svakodnevicu s nekakvim fb prijateljima, od kojih dobar dio možda ni poznajete. Imate prijatelje ili partnere pa to dijelite s njima. Kad imate život, nemate vremena da aktivno sudjelujete na društvenim mrežama. To sam vidjela i na vlastitoj koži; moja se fb aktivnost značajno pojačala kad sam nedavno malo dulje bila bolesna i najbolji prijatelji su mi bili krevet i laptop.

Drugo, ljudi na fb stavljaju ono s čim se identificiraju (u biti ono s čim žele da ih javnost identificira) i ono čime se u životu ponose. A kad malo previše zabriju na te stavke svog života, dobijemo sljedeće zanimljive skupine korisnika društvenih mreža:

Source: blog.uprinting.com

1. LJUBITELJI DJECE. Ovo je klasika. Da, imam djecu. I da, kao i svaka druga majka mislim da su baš moja djeca najljepša, najpametnija i najnaprednija. Ali ne, neću zbog toga stavljati slike svakog njihovog koraka na fejsbuk jer ne želim da neki masni tip s drugog kraja zemljine kugle drka na sliku moje djece na plaži. Ponekad i ja pokleknem, ali nastojim da im se barem lica ne vide. Nije mi jasno kako drugi roditelji ne razmišljaju o tome, ali sad kad su oteli onu curicu u Srbiji navodno zbog toga kako izgleda, a slike su joj vidjeli na materinom fejsu (iako mi je ta priča malo čudna), možda ipak dvaput razmisle. Znam da se ponosite svojom djecom, i ja se ponosim svojom. Pa znate što napravim kad naprave ili kažu nešto prekrasno ili naprosto budu prekrasni? Pošaljem tu sliku članovima obitelji. Oni će znati podijeliti moju sreću i jedino članovima obitelji i real life prijateljima je stvarno stalo. Fejsbuk frendovima sigurno nije. Pola lajkova koje dobijete na slike svoje djece ionako su čista kurtoazija. A ako mislite da to što imate opciju „friends only“ znači da vaše slike mogu vidjeti samo vaši prijatelji, popričajte s nekim informatičarem. Sve što je na računalu je javno.

Source: condog.com

2.  Vrlo slična prethodnoj je skupina dva, samo je drugi objekt obožavanja, dakle govorimo o grupi LJUBITELJI ŽIVOTINJA. Čini se da je čovjek prirodno obdaren određenom količinom ljubavi koju mora usmjeriti na mala i slatka bića, tako da oni koji nemaju djecu obično imaju životinje. Onda naravno na fejsbuk stavljaju slike svojih slatkih pasa, maca ili čega već i užasno se brinu za dobrobit životinja u svijetu pa stavljaju i slike životinja koje treba udomiti. Ok, to s udomljavanjem je plemenito, ali ako nekoga tko ne poznaje osobno vaše dijete zbilja ne zanima šta je danas reklo ili kako je bilo slatko, možete misliti koliko tek nobody gives a fuck koliko je sladak vaš čudnovati kljunaš po imenu Pepi. Doduše, slike životinja zbilja nikog ne ugrožavaju, za razliku od slika djece koje stvarno mogu biti prijetnja njihovoj sigurnosti. Ali sve je to luk i voda prema sljedećoj grupi:

  

Source: pinterest.com

3. LJUBITELJI SEBE. Njih ćete prepoznati prema ogromnoj količini selfija koje stavljaju na zid. Ok, svi smo mi tašti. Svi imamo dana kad se pogledamo u ogledalo i dođe nam da se ubijemo. U tim situacijama dobro dođe baciti oko na svoje retuširane fb slike na kojima izgledamo prekrasno i uvjeriti se da zapravo izgledamo tako, a ovo u stvarnosti je samo rezultat loše rasvjete u kupaonici. Ali gledajte, temeljni ekonomski zakon je da svako dobro više vrijedi što ga manje ima. I suprotno, kad nečega ima u izobilju, cijena mu pada. Pa vi sad razmislite koliko vrijedite vi, odnosno vaš selfie, ako ga objavljujete minimum jednom tjedno. Osim toga, ne treba biti psiholog da bi se zaključilo kako zapravo stoji sa samopoštovanjem osoba koja ima kontinuiranu potrebu za divljenjem drugih. Selfiji su fora ako stavite, štajaznam, jedan u mjesec dana, ali sve više od toga je stvarno desperately seeking for attention (vidi pod Severina nakon rastave, iako ona od toga zarađuje pa ajde). Ako već imate neizdrživu potrebu da vaše lice često izlazi u newsfeedu vaših fb frendova, dajte bar da vas netko drugi slika i da ima više ljudi na fotki. Taština je zadovoljena, a djelovat ćete normalnije.

4. Ima tu još zanimljivih grupa, kao na primjer LJUBITELJI PROVODA. U stvarnom životu spadam u ovu skupinu, ali fejsbuk ljubitelji provoda su sasvim nešto drugo. Govorim o ekipi koja objavljuje slike iz svakog svog izlaska. Mislim, nismo djeca. Svatko tko je ikada ozbiljnije partijao jako dobro zna da kad se čovjek stvarno dobro zabavlja, ne pada mu na pamet da vadi smartphone i gubi vrijeme na šeranje slika i statusa. Sve i da hoće, vjerojatno je prepijan da bi mu to pošlo za rukom. Ne zavidim nikome na onom provodu s kojeg sam imala priliku vidjeti sliku na fejsu.

Source: grunfovi.hr

5. MISLIOCI. Mislim da su mi ovi najgori. Ako vidim još jedan citat a la Paolo Coelho - znate ono tipa sreća je u tebi samo trebaš dobro pogledati, uokvireno nekom romantičnom slikom - zbljuvat ću se. Zanimljivo je da ljudi koji stavljaju statuse tog tipa (uglavnom žene), misle da je to nešto jako duboko i da su shodno tome jako pametni. Daleko od toga. Što žena više trabunja o duhovnosti kopirajući tuđe citate, to je dalje od stvarne dubine, iako to sama neće nikada shvatiti. Pamet je na ovom svijetu ipak najpravednije podijeljena. Svi misle da je imaju dovoljno. 

6. PROSVJETITELJI. Nemaju veze s misliocima, i za razliku od mislioca znaju biti inteligentni, i to vrlo. Govorimo o ljudima koji promoviraju svoje političke ideje na društvenim mrežama. Možda je namjera i dobra (zavisi dijelim li njihova stajališta), ali ta je priča potpuno besmislena. Oni koji misle kao vi, već su na „vašoj strani“ i njih ne trebate prosvjetljivati. A oni koji misle drugačije, teško da će promijeniti stajalište zbog dva-tri vaša posta. Zato manite se ćorava posla i upotrijebite svoju energiju tamo gdje će imati neki učinak.     

Ima tih grupa još, ali ovo su neke temeljne s kojima se susrećem. Ima naravno i puno normalnih ljudi. Ako ste osoba koja malo stavi selfie, pa malo (ajde dobro) sliku djeteta ili životinje, pa neki quote ili tekst, ukratko ako šarate, čestitam - vi ste normalni, barem po mom sudu. Ako ste zbog neke nesretne okolnosti zatvoreni u svoja četiri zida i društvene mreže su vam jedini kontakt sa svijetom, sve vam je dozvoljeno i možete pripadati kojoj god skupini hoćete jer vam to vjerojatno olakšava tešku životnu situaciju. Ali ako vodite neki koliko-toliko normalan život, a ipak se prepoznajete u nekoj od gornjih skupina… Pa ne znam što bih rekla. Ako ste vi sretni, sretna sam i ja, ali možda ipak da prokopate malo po sebi i vidite gdje je zapelo jer čini mi se da negdje ipak je.

Zahvaljujući fejsbuku i ostalim društvenim mrežama naši su virtualni životi postali jednako važni kao i oni stvarni, ako ne i važniji. Tužno je to. Ok je da naši lažni fb životi pomiluju ranjenu dušu kad smo u nekoj teškoj životnoj fazi, ali ako to postane trajno stanje, onda ste zbilja u problemu i rješenje možete naći samo u stvarnosti, sigurno ne na kompjuteru.

Source: memeaddicts.com

Kako su društvene mreže promijenile naše živote savršeno sam vidjela u sljedećoj sceni: vozim se tako turističkim brodom oko Manhattana, hot-dog u jednoj ruci, piva u drugoj, slušam duhovitog vodiča, sjedim, gledam i uživam. Vjerujte da nema puno boljih mjesta na kojima možete biti. U jednom trenu brod skreće i pred mojim se očima otvara ona slika Manhattan skylinea koju najčešće viđate na NY razglednicama. Čak i ako mislite sve najgore o skyscraperima, taj je prizor jedan od impresivnijih koje prosječan čovjek ima priliku vidjeti uživo. Taman sam se udobnije smjestila i spremila na ultimativno uživanje, ali ne – to mi je onemogućilo 198 od 200 ljudi koji su se vozili sa mnom jer su svi redom ustali (i tako mi zaklonili pogled), upalili kamere i počeli radit selfije. Aaaaaaa! Pa dobro ljudi, jeste li vi normalni? Šta ćete imati od ovog prekrasnog putovanja? Ništa. Dok je čovjek zauzet time da što bolje ispadne na fotki, sigurno ne uživa u trenutku. Njegova najveća zadovoljština je činjenica da će objavit svoju njujoršku sliku na društvenoj mreži, u svom virtualnom životu. A to što mu u stvarnosti baš i nije tako fora kao što izgleda na fotki, nema veze. Samo ono što dobije lajk se računa.   

Da se razumijemo, nisam ja ništa bolja od ovih o kojima pišem. Ovisna sam o smartphoneu. Proklinjem dan kad je ušao u moj život, ali više ne mogu zamislit život bez njega. Prosječno svakih sat vremena bacim oko na facebook. To mi dođe kao novine – da vidim kaj ima novo. Ali nikada nisam i nikada neću zamijeniti pravi i lažni život. Najljepše trenutke i najveće ljubavi mog života nikada nećete vidjeti na mom profilu. Oni su u glavi i srcu, gdje im je jedino i mjesto.

Follow BZAZZ on Facebook