KAKO NAPREDOVATI NA POSLU

Prvo i osnovno, morate znati da je na poslu sve stvar dojma. Čak ni vaš direktni nadređeni ne zna čime se vi to točno bavite i da li se cijeli dan ubijate od posla ili sve riješite za 10 minuta pa ostatak dana slažete pasijans. Znači nije važno kako i koliko zaista radite, nego kakav dojam ostavljate. A dojam koji trebate ostaviti na poslu je onaj stručnosti i prezaposlenosti.

Source: www.pinterest.com

Dojam stručnosti najbolje se ostavlja odabirom prikladne odjeće. Ne šalim se, još su naši stari znali da odijelo čini čovjeka. Obucite se strogo poslovno, žene obavezno zakopčane do grla, i automatski ćete ostaviti dojam profesionalca od povjerenja. Dojam prezaposlenosti ostavlja se pak tako da ste uvijek pomalo namršteni (jer razmišljate o užasnoj količini posla koju morate obaviti), a kad vas netko pita kako ste, ni slučajno ne odgovarajte sa „dobro“ ili „super“. Odgovor treba uvijek biti isti: „čuj, šta da ti kažem, užasna mi je gužva“. Znajte da nije uputno ni da vas vide kako se smiješite jer ćete djelovati kao da nemate nikakvih problema, niti da čuju kako se smijete jer ćete djelovati kao da uopće ništa ne radite. Osim kad šef pokušava biti duhovit, tu se smijte grlato i glasno.

Dakle, budete li poslovno odjeveni, uvijek kao u nekoj brizi i trubili okolo kako nevjerojatno puno radite, napredovanje vam ne gine sve i da ste majmun ljenivac. Osim ovog osnovnog pravila kako ostaviti pozitivan dojam, da biste napredovali na poslu morate paziti i da ne ostavite negativan dojam, odnosno da ne napravite neki kapitalni gaf. A budući da se većina nezgoda u životu dogodi ili zbog alkohola ili zbog seksa, pri čemu prvo najčešće dovodi do drugoga, majka svih pravila kako uspjeti na poslu je: 

1. Don't dip your pen in company ink. Afere na poslu su tako romantične. Zabranjeno voće je najslađe. Da ne kažem da se dosadašnji život gdje ste pet dana uglavnom patili da bi dva dana uživali pretvori u život gdje vam je sedam dana u tjednu blaženstvo jer svaki dan na poslu vidite svog dragog. Ali upustiti se u intimnu vezu s nekim na poslu je apsolutno najgore što možete napraviti svojoj karijeri. Šta može poći po zlu, pitate se? Pa ono… Sve. 

Source: www.officeparrots.com

Kao prvo, čak i ako ste oboje slobodni i niste ni u kakvom hijerarhijskom odnosu, vrlo je vjerojatno da ćete kad-tad prekinuti, a onda će vam odlazak na posao postati apsolutna noćna mora, što baš i nije zgodno s obzirom da na poslu provodite najveći dio dana i života. I ovo je još najbolji scenarij; ne želite znati koji mobing možete očekivati ako ste imali neprijateljski razlaz, a bivši vam postane šef. A ako nedajbože spavate s nekim tko vam već je nadređen, možete se samo nadati da nećete dobiti pedalu nakon što prekinete, a znamo što je nada po zanimanju.

Ne mogu ovdje ni nabrojati sve horor scenarije koji se mogu dogoditi kao posljedica nepromišljenog koitusa, zato zip up your pants i romansu potražite izvan ureda. 

E sad, sva je prilika da se trijezni ne biste ni upustili u sumnjive rabote s kolegom (loše), oženjenim kolegom (jako loše), šefom (užas) ili oženjenim šefom (katastrofa), zato se lijepo držite pravila broj dva:

Source:pinterest.com

2. Služba je služba, a družba je družba. Ako želite napredovati na poslu, klonite se alkohola u svim situacijama u kojima se nalazi makar jedan vaš kolega ili kolegica. Ne pijte na poslovnim događanjima. Ponavljam, ne pijte na poslovnim događanjima. Ne, ni na božićnom partiju. Pristojno nazdravite čašom pjenušca kad se baš mora i to je to. 

Ne mora nitko znati da ne pijete. Neka vam konobar slobodno natoči tu prvu čašu vina, ali je pijte jako, jaaako polako. Dok vi dođete do pola prve čaše, vaši će kolege već biti na trećoj i shodno tome previše pripiti da bi uopće primijetili da vi štrajkate. Vjerujte mi na riječ, ništa dobro se nije dogodilo iz pijanstva na kompanijskoj zabavi. Iako vi možda mislite da su svi pijani, guess what – nisu. Uvijek, ali bez iznimke će tamo biti i neki trijezni špijun koji će idući dan šefovima prenositi kako se tko ponašao i možete zaboraviti svoje promaknuće ako ste makar u jednom trenu posrnuli na podiju, pjevali karaoke ili ne daj Bože „rekli šefu kaj ga ide“. 

Moram vas obavijestiti da iznošenje iskrenog mišljenja općenito nije dobrodošlo u korporacijama, čak ni kad ste trijezni, što nas vodi do pravila broj tri:

3. U zatvorena usta muha ne uleti. Zamislite da ste na sastanku, šef kaže da morate izgraditi kuću i pita od kojeg materijala mislite da je najbolje da se napravi. Vi naravno odmah zaustite „pa od cigle, kako drugačije“. Ne, ne, ne. Jer onda se može desiti da šef kaže „ali moj prijatelj je nedavno napravio kuću od drveta i fenomenalno ga služi, još ju je i jako malo platio“, onda će se svi ostali naravno složiti sa šefom jer on je šef, a vi ćete ispasti glupi i nedovoljno „out of box“. Nakon toga vas ni šef više neće baš ljubiti jer nitko ne voli onoga tko se ne slaže s njim, a šefovi pogotovo. 

Šutnja je zlato. Kad šef postavi neko pitanje ili bilo tko nominira rješavanje nekog problema na sastanku, vi šutite. Čekajte da svi kažu svoje i na kraju samo ponovite po malo od svega što su ostali rekli i iznesite to kao svoje mišljenje. A ako se vaše mišljenje baš jako razlikuje od njihovog, samo se poigrate đavoljeg advokata. Kako? U ranije spomenutom primjeru to bi izgledalo tako da biste, nakon što su šef i svi ostali rekli da kuća treba biti od drveta, vi rekli: „Ja stvarno mislim da trebamo izgraditi kuću od drveta. To je funkcionalno, moderno, mobilno, mnogi ljudi je već imaju, a da ne spominjem koliko je jeftinija od kuće od cigli. Ali kad bih se igrala đavoljeg advokata, upitala bih: a što ako izbije požar ili potres?“. I riješili ste problem. Ako se svi slože s vama – ispali ste najpametniji. Ako se ne slože – pa to ionako nije vaše mišljenje, vi dijelite njihovo, samo ste se igrali đavoljeg advokata. Win-win.

Eto, dragi moji, petnaest godina karijere i barem toliko topova i flopova dovelo me do toga da mogu reći „eh, da sam onda znala šta znam danas, di bi mi kraj bio…“. Ja nisam znala, ali vi eto znate. Zašto biste učili na vlastitim greškama kad možete na mojima? Sad će netko reći da čovjek mora biti autentičan da bi bio sretan. To je istina, ali recite mi – koliko puta ste u prvih 6 mjeseci veze recimo prdnuli pred dečkom? Bit će da nijednom, koliko god autentični da jeste. E, pa rad u firmi bilo koje vrste možete gledati kao prvih 6 mjeseci veze, samo na poslu tih 6 mjeseci traje zauvijek.

Ne mudrujte previše, držite se ovih par osnovnih pravila i uz malo pameti i truda uspješna karijera vam je zajamčena. Ili nemojte, vozite po svome i onda se pitajte zašto vas neki nesposobnjakovići preskoče u svakoj prilici za napredovanje.

Barem ćete imati materijala za pisanje bloga sa savjetima.

Follow BZAZZ on Facebook

SPAŠAVANJE BRAKA

Kako se naši news portali uglavnom bave potpuno nebitnim temama, tako je do mene došla vijest da je jedan naš poznati par odlučio „spasiti brak“. Neka klasična priča, došli su do točke pucanja, odlučili se rastati, on je otišao od kuće, ali se eto predomislio i vratio nazad ne bi li „spasili brak“. Nemojte misliti da ovu uobičajenu sintagmu stavljam u navodnike slučajno. Kad čovjek malo bolje razmisli - šta uopće znači spašavanje braka?

Source: www.time.com

Spašavanje se u pravilu odnosi na živa bića. Spasiti možemo na primjer Ivicu od utapanja (ako padne u more, a ne zna plivat). Maricu možemo spasit od traffikinga time da joj ne damo da se javi na oglas za dobro plaćenu konobaricu. Pericu ćemo recimo u zadnji čas operirati i tako mu spasiti život. Spasiti možemo i životinje, npr. udomljavanjem psa iz šinteraja ga spašavamo od eutanazije. Kod spašavanja živih bića uglavnom govorimo o spašavanju života ili o spašavanju kvalitete istoga.

Možemo spasiti i stvari. Spasili smo namještaj kad je bujica poplavila kuću, ne moramo kupovati novi. Spasili smo bicikl od krađe. U biti ne, bicikl nismo spasili, mi smo ga sačuvali. Nismo ni namještaj spasili, nego smo ga sačuvali. Za koga? Za čovjeka. Krajnji korisnik svake vrste spašavanja je isključivo čovjek, odnosno živo biće. Pa šta onda radimo kad spašavamo brak? Pokušavamo spasiti sebe. Mislimo da ćemo biti „spašeni“ jedino ako ostanemo u braku jer nam se scenarij razvoda iz ovog ili onog razloga čini ne puno bolji od toga da postanemo žrtva ranije spomenutog traffikinga.  A hoćete li zaista spasiti sebe ostankom u braku? To je već drugi par rukava.

Ljudi koji nisu (više) sretni u braku se često pitaju should I stay or should I go. Iako čovjek intuitivno zna apsolutno sve odgovore na sva pitanja, ipak se kod krucijalnih životnih odluka volimo voditi nekom logikom i razumom. Potpuno pogrešno, ako mene pitate, ali eto tako je. I onda zdvojni bračni partneri, najčešće žene, pričaju svoju tužnu priču prijateljicama i prijateljima i ponavljaju pitanje – šta misliš, da ga ostavim?

Nitko vam pametan neće dati savjet da li da se rastanete, jednostavno zato što ne postoji definicija dobrog braka pa je shodno tome nemoguće znati je li vaš dovoljno loš da iz njega treba izaći. Ipak, nedavno sam čula jednu zgodnu matematičku formulu (da, zbilja) koja vrlo jednostavno objašnjava kad je brak vrijedan „spašavanja“, a ide ovako:

Dobar je samo onaj odnos u kojem je 1 + 1 > 2. Drugim riječima, vaša zajednica ima smisla samo ako vas dvoje zajedno imate veću vrijednost od zbroja vas pojedinačno.

Source: www.bgsu.edu

Da bi jedan plus jedan bilo više od dva, za početak jedan mora biti minimalno jedan, dakle ne smije pasti ispod vlastite vrijednosti, a to se u „lošim“ brakovima često dogodi. Ponekad partneri u silnim kompromisima i želji da se ispravi neispravljivo izgube sebe i postanu manji od jedan. U takvom odnosu jedan plus jedan ne može nikako biti više od dva.

Kvalitetan odnos, zvao se on brakom ili kako drugačije, omogućuje svim sudionicima da se ostvare u svojoj punoj vrijednosti, a njihova interakcija daje tome svemu i dodatnu vrijednost. I tu je sva mudrost. Ako mi netko sad počne pričati o kompromisima, samo ću ga podsjetiti da je kompromis situacija u kojoj su oba partnera odustala od onog što žele da bi se provelo ono što ni jedan ne želi. Uostalom, svi mi znamo koje kompromise možemo napraviti, a koje ne. Grč u želucu (koji zapravo predstavlja stezanje duše) nam jasno govori kad smo napravili nešto što nismo trebali.

Ako ste vas dvoje nekad bili više od dva, ako ima šanse da opet postanete više od dva, onda vjerujem da se treba potruditi. A ako ste trajno pali ispod jedinice vlastite vrijednosti i ne možete u tom odnosu nikako doći ni do jedan, a kamoli da zajedno stvorite više od dva, onda ne znam šta se spašavanjem takvog odnosa može spasiti.

Vas sigurno ne.

Follow BZAZZ on Facebook

TEMELJNE ŽIVOTNE MUDROSTI

Postoje ljudi čiji je posao pomoći onima koji su u nevolji. Ne mislim na Gorsku službu spašavanja, nego na specijalce koji interveniraju kad se nađemo u životnim problemima nevezanim s nadmorskom visinom, a iz kojih se ipak ne znamo sami iščupati. Dakle psiholozi, psihijatri, life coachevi i slično.

Ja nisam od tih. Apsolutno sam nekvalificirana detektirati koji je vaš problem (ako ga imate), zašto ste se u istom našli i kako iz njega izaći. Povrh svega sam u životu donijela i čitav niz ne osobito pametnih odluka, dakle zaista nemam nikakve reference da pomognem nekome tko radi to isto, osim da zajedno utopimo tugu u alkoholu. Ali čak je i moje nestručno oko primijetilo da bi prosječan čovjek lako izbjegao upadanje u sranja raznih vrsta kad bi se u životu držao nekih osnovnih načela. Nešto su mudre poslovice koje mi je uzalud ponavljala pokojna baka, nešto su misli koje možete naći na svakom trećem Facebook zidu (i svejedno ih ignorirate), a neka sam pravila sama dokučila, svoj naivnosti unatoč. Pa krenimo s temeljnim životnim mudrostima by Bzazz:

1. Pretpostavka je majka svih zajeba. Ovo je valjda prva lekcija koju mlad čovjek nauči. Kad sudimo o nečemu i nekome, krećemo od sebe. Prognoziramo tuđe ponašanje na temelju onog što nam se samima čini logično napraviti. Kako krivo. Nemojte ni pokušavati pretpostaviti što je drugoj osobi u glavi jer, osim ako vam je ta osoba netko s kim cijeli život živite, ne znate točno kakav je život imao da bi danas razmišljao kako razmišlja. A često ni onda ne znate. Razlog tome je zapravo činjenica da:

2. Ne postoji univerzalna istina. Ovo sam svojedobno negdje pročitala uz reakciju „pih, koješta“. Mislim, kako ne bi postojala univerzalna istina? Ako je nešto bilo ovako, bilo je ovako, a ne onako. E, pa nije. To što sam ja rekla nije isto onome što ste vi čuli. To što sam ja vidjela nije isto onome što ste vi vidjeli. Čovjek svijet oko sebe interpretira kroz prizmu sebe samog kao glavnog lika i vlastitih iskustava pa biste se iznenadili kako dvije osobe mogu različito protumačiti isti događaj. Vi poznajete svoju istinu, a kakva je tuđa, nemate pojma.

3. Ako želiš doznati kakav je čovjek, ne slušaj što govori, nego gledaj što radi. Moj osobni favorit među mudrostima, ukraden nekom umirućem mladom znanstveniku. Ovo je tako jednostavno, a tako genijalno, kao uostalom i sve druge genijalne stvari u životu. Često se nađemo razočarani jer smo vjerovali nečijim slatkim riječima, a da smo samo otvorili oči i gledali što radi, a ne što govori, skroz bi nam se druga slika ukazala. Ona prava. A za one koji žele procijeniti čovjeka, a nemaju baš vremena za promatranje, tu je mudrost broj četiri:

4. Želiš li brzinski otkriti čovjekov karakter, odigraj s njim društvenu igru. E, do ovog sam sama došla. Misleć' da poznajem neke svoje prijatelje u dušu sjela sam s njima za kartaški stol, a kad ono… Samo sam gledala kako moralne vertikale postaju horizontale. Nisu se oni promijenili, samo ja nisam prepoznala njihov pravi karakter (jer nisam slijedila pravila 1,2 i 3). Obično kartanje je sasvim dovoljno da procijeniš nečiji karakter. Čak i bela će poslužiti, a ako ste ozbiljniji kartaš, nakon tri partije prefa naučit ćete više o čovjeku od njegovog psihoanalitičara u pet godina seansi. Ipak, moj osobni favorit u ovom kontekstu je Rizik. Osim kategorije totalnih luđaka i onih koji moraju pobijediti pod svaku cijenu, tu možete vidjeti i apsolutno najnižu kategoriju ljudskih bića: pizde koje sklope s tobom pakt pa te izdaju zbog novog pakta s konkurencijom. Kad smo već kod druženja, pada mi na pamet jedna vrijedna:

     5. Ne vjerujte ljudima koji ne piju. Govorim naravno o alkoholu. Naći će naravno vaši trezveni prijatelji razloge zbog kojih kao ne piju, ali vjerujte staroj šankerici da je jedini stvarni razlog zašto netko ne pije alkohol taj što ne želi izgubiti kontrolu nad sobom, nikad i ni zbog čega. A ljudi koji ne žele baš nikad izgubiti kontrolu su ljudi koji svašta kriju i čiji su pravi karakteri sasvim drugačiji od onoga što prikazuju. Iz ovog pravila izuzimam samo one koji su a) alergični na alkohol (jadni ljudi), b) djeca alkoholičara ili c) i sami su bivši alkoholičari. S ostalim trezvenjacima ne želim imati posla. Nikad. 

     6. Ako izgleda predobro da bi bilo istinito, nije istinito. Ova se mudrost može uspješno primijeniti na niz situacija, a najefikasnija je za procjenu je li tip s kojim ste se spetljali narcis ili neka druga vrsta psihopata. Ako dakle upoznate čovjeka koji vas obori s nogu, s kojim je sve divno i krasno, ne znaš je li bolji, ljepši ili pametniji, vi ste soul mates, seks je ludilo, svugdje vas vodi, sve vam kupuje, zapravo ne možete vjerovati vlastitoj sreći da je taj frajer uopće solo i da je odabrao baš vas… Well, nije on uvijek bio solo. Bila je i prije vas neka jadnica, i još neka prije nje, i možda mnogo njih, i sve su nasjele na istu priču. Onu koju servira na početku i koja nema veze s istinom. Drage moje, ako frajer djeluje kao da je savršen, ne da nije, nego je nešto sasvim suprotno od toga, a onog trena kad to shvatite bojim se da će već biti kasno. Iz ralja takvih psihopata teško se iščupati.

     7. Ako ne možeš prepričati priču, nešto u njoj ne štima. Ova mudrost je isto Copyright by Bzazz. Vrlo jednostavno. Vaš frend Ivica je nešto zajebao. Vi ga pitate dobro wtf. On vam onda ispriča priču kako je zapravo bilo i da on uopće nije ništa zajebao. Priča završi, vi zaključite „ahaaa, pa fakat, nisi ti kriv“. U međuvremenu ste frendici Marici ispričali da je Ivica zajebao i sad joj idete prepričavat Ivičinu priču. I negdje zapnete. Ne možete je ispričat do kraja, neki dio niste dobro zapamtili, mislite si vi. Ne, ne. To nije zato jer ste glupi ili ne pamtite dobro, nego zato što Ivica laže. Kad ne možete prepričati priču znači da priča ne prati logičku nit od početka do kraja, a tome je tako jer je Ivica morao izmislit nešto u priči da bi se opravdao. 

     8. Pomozi sirotu na svoju sramotu. Ova mi je posebno draga jer sam se našla na obje strane, i onoga koji bezuspješno pomaže i onoga kojemu bezuspješno pomažu. Ljudima naravno treba pomoći kad god se može, ali ključna stvar je ovdje kad se može, a to nije uvijek, zapravo je vrlo rijetko. Svi mi nekad zagrebemo po dnu pa nas prijatelji počnu vadit iz dreka, ali mi za to naprosto nismo spremni. Moramo sami iz minusa doći do nulte točke da nas se uopće može prebaciti u pozitivu. Postoji razlog zašto smo uopće upali u sranje jer da nismo „siroti“ ne bi nam se to ni desilo. Sirotome ne možeš pomoći, prvo si mora pomoći sam. Ili pomozi, ali budi spreman da ćeš se poslije osjećat kao budala. Tvoj će se trud ipak jednom isplatiti ako je čovjek bio samo u privremenoj krizi, ali govorimo o onome tko je trajno „siroti“, zaboravi. Takvome pomoći nema. Inače, postoji i jedna varijacija na temu ove mudrosti:

     9. Kad vam netko kaže da je kreten, vjerujte mu. Nemojte da to u vama probudi reakciju tipa „vidi što je sladak, tako govori o sebi, a zapravo je super“, tako klasičnu za žene spasiteljice. Da se čovjek pravi da je super, a zapravo je kreten, to je učestalo (vidi pod točkama 3-6), ali vjerujte mi na riječ da ne postoji opcija da čovjek kaže da je kreten, a nije. Ako vam to kaže, postoji razlog za to, a zove se iskustvo njegovog kretenskog ponašanja u prošlosti kojem vi niste svjedočili, ali jesu druge nesretnice i sad vam daje disclaimer koji će vam ponoviti prvom prilikom kad se bude ponašao kao kreten. Samo će vam reći: „Pa jesam ti rekao na početku da sam kreten?“. A vi onda „Ali ja sam mislila…“. Nemojte misliti. Misliti je drek znati.

Još mi je ostala najveća mudrost od svih, a to je da samo kontekst definira stvari, međutim u kontekstu da ovo pišem nakon burnog dočeka nove godine, ajde da to ostavimo za neku drugu priliku. Mislim, ionako je nezgodno pisati tekstove ovog tipa, a ni ovaj pretenciozan naslov ne pomaže. „Šta sad ona misli, da zna nešto o životu? Prokljuvila je ni manje ni više nego temeljne životne mudrosti, a nije joj ni četrdeseta? Danas svaka budala misli da je kompetentna u koječemu.“, reći će prosječan čitatelj i biti potpuno u pravu.  A opet, ima i ona stara da magarac i čovjek znaju više nego čovjek sam. E pa sve i da nisam ni čovjek ni magarac nego obična kokoš, nekog sam đavla valjda do sada prokljuvila.

Stvar je u biti vrlo jednostavna. Svi mi možemo jedni drugima do neke mjere biti life coachevi jer s tuđim je lako po gloginjama mlatit. Kad si hladne glave jer se radi o nekom drugom, a ne tvom životu, prave se odluke ukazuju kirurški precizno. Zato je vašoj prijateljici savršeno jasno da trebate otkantat tipa koji vam se danima ne javlja, dok ste vi još uvijek izgubljeni pokušavajući pročitati njegove skrivene poruke kojih zapravo nema. Da ona ima vašu glavu, ne bi se ni našla u tom problemu u startu. Našla bi se zato u nekom drugom.

Ja sam – to je valjda očito – najviše izazova u životu imala s procjenjivanjem ljudi. Shodno tome se sve moje „mudrosti“ mogu svesti na jedan zajednički nazivnik - kako se ne zajebati kad upoznate novog prijatelja/prijateljicu/dečka/što već. Nadam se da će vam nešto od ovoga pomoći u životu, a ako i neće, nema veze. Možda vi imate neku mudrost za podijeliti koja bi meni dobro došla. Slobodno pišite, bit ću jako zahvalna.

Gornju sam tematiku možda apsolvirala, ali nikad ne znaš u koje ću iduće govno ugaziti.

FOLLOW BZAZZ ON FACEBOOK