KAKO ŽIVJETI S MUŠKARCEM DUGO I SRETNO

Source: Pinterest

Svjesna sam da uputa „kako izaći na kraj s muškarcima in general“ zvuči dosta uopćeno, dakle površno. Ni sama nisam pobornik svođenja ljudi pod zajednički nazivnik ni po kojoj osnovi. Ali ipak, ako postoji nešto po čemu se ljudi razlikuju, odnosno po čemu su slični, to je spol. Više od bilo koje druge karakteristike, čovjeka određuje da li se rodio kao muško ili žensko. Tako da, iako se svi pripadnici istog spola naravno razlikuju i bla-bla, postoji par temeljnih osobina koje su zajedničke svim ženama, odnosno svim muškarcima. I one određuju ponašanje na koje će isti najbolje reagirati zavisno o tome što želimo od njih.

Želite živjeti s muškarcem s dugo i sretno? Ništa lakše, zaista. Postoje nijanse razlikovanja zavisno o karakteru promatranog, ali jedno je sigurno i vrijedi za sve frajere na kugli zemaljskoj: želite li ih dugo uz sebe, muškarcima se treba što - diviti.

Eto, toliko je jednostavno. Muževi ne nalaze ljubavnice zašto što su zgodnije od zakonitih žena (najčešće i nisu), jer su mlađe (iako najčešće jesu) ili zato što su naprosto nove (ok, to jest priličan trigger). Oni nalaze ljubavnice jer u njihovim očima vide ono što je u ženinim nestalo odavno: divljenje. Dok u očima nove žene vidiš sjaj kad ugleda svog muškarca, u očima stare u najboljem slučaju vidiš dosadu. Pa ako znamo da zadržati muškarca nije nikakva velika mudrost, zašto onda ipak imamo problema s njima? Zato što je permanentno divljenje užasno naporno za provedbu u praksi, ali o tome nešto kasnije. Za početak par praktičnih primjera kako se diviti muškarcu, a dalje pustite mašti na volju:

Source: Pinterest

1. Divljenje muškarčevoj inteligenciji i općenitoj svemoćnosti: „Zbilja? Nisam imala pojma.“ Ovo se može i manje suptilno izreći kao: „Maco, kako si ti pametan…“.  Kako biste zvučale što uvjerljivije, pristup divljenje inteligenciji najbolje je koristiti kao repliku na nešto što je rekao, a google izbacuje tek na trećoj stranici. Neka vas ne brine ako ćete ispasti intelektualno inferiorne – to nije problem, to je cilj.

2. Divljenje duhovitosti istog: „Ahahahhaha, ovo je nešto najsmješnije što sam ikad čula…“ iliti ako imate posla sa strancem „Stop it, you're killing me…“. Ova rečenica treba uslijediti kao reakcija na neku njegovu (malo bolju) šalu. Preporučuje se koristiti samo ako čovjek ima barem malo smisla za humor, u protivnom bi mogao prozreti vaše nečasne namjere. Kad govorimo o duhovitosti uvijek se sjetim jednog koji mi je – u objašnjavanju zašto sam mu se svidjela – rekao da sam mu bila zgodna, a kad smo počeli pričat je skužio da sam i duhovita. „Ali čekaj, pa ja nisam skoro ništa govorila, cijelo vrijeme si ti pričao. Kako si zaključio da sam duhovita?“ „Pa smijala si se mojim forama.“ 'Nuff said. 

3. Divljenje veličini njegovog najboljeg prijatelja: „Jel' možemo promijeniti pozu? Malo me boli, jako ti je velik.“ Ova mi je omiljena. Ta neraskidiva veza muškarca i njegovog organa počinje još u majčinoj utrobi (imam ultrazvučne snimke sina koji se igra s pimpekom pa znam o čemu govorim). Ugodite organu, ugodile ste nositelju istog. Disclaimer: ne trebam posebno napominjati da će, ako mu je baš mali, mislit da ga zajebavate i izbacit vas iz kreveta, tako da ostavljam vama na prosudbu ima li smisla koristiti ovu metodu s vašim frajerom. 

4. Divljenje tehnici uz istodobno hinjenje seksualne neiskusnosti: „Ovo je najbolji seks koji sam ikada imala.“ U biti, ne, zanemarite ovo jer kad vi kažete „ikada imala“ u njegovoj glavi automatski kreće „a koliko ih je to imala?“, slijede vizualizacije vas u odnosu sa svim muškarcima koje poznaje i to može loše završiti. Bolje je jednostavno reći: „Ovo je bilo fenomenalno. Ti si čudo. Točno znaš šta mi paše, nevjerojatno.“ I tako. U postkoitalnoj sreći muškarac će povjerovati baš sve.

Kad smo već kod seksa, moram vas obavijestiti da je redovno upražnjavanje istog osnovni alat za pokazivanje ljubavi/divljenja prema muškarcu. Žena zna da je voliš kad joj kažeš volim te. Alternativno ako je nježno zagrliš, poljubiš ili tako nešto. Kupovina poklona je isto ok, ali spada u rizičan pristup („možda ima putra na glavi?“). Muškarac zna da ga voliš kad mu, well, daješ redovito. Može iz vaših usta izlaziti samo cvijeće, ali ako ih ne iskoristite i za aktivnosti druge vrste, uzalud vam trud svirači. 

Source: Pinterest

E sad, ovo bi sve bilo jako jednostavno kad bi se trebalo primjenjivati jednom tjedno do jednom mjesečno. Ali svaki dan, to je već malo teže. Kad dođete doma strgane od posla, šef vas je temeljito izmobbingirao, morate s djecom pisati zadaću, stan je u kaosu, čeka vas prezentacija koju morate završiti do sutra ujutro, a u stanju ste jedino leći na kauč i tupo gledati u daljinu, tada stvarno nemate snage razmišljati o tome da li se vaš muškarac osjeća voljeno i poštovano. Preciznije, you couldn't give a fuck.  

Plus, postoji taj moment da sve ono što vas je na početku privlačilo s vremenom počne beskrajno ići na živce. Onaj kojeg ste na početku voljeli jer je „tako pametan“  pretvori se u onog koji „stalno pametuje“. U braku ste s duhovitim? Sigurno se sjećate dana kad su vam njegove fore postale već viđene i onog drugog (slijedi nedugo nakon prvog) kad su vam počele beskrajno ići na živce. Imate djecu s nekim bogatim kao Krez? „Ah, šta mi vrijede svi novci kad njega nikad nema doma…“ (ovo je doduše romantizirana verzija stvarnosti u kojoj je glavni problem s dobrostojećim muževima što ih nikad nema doma ne jer rade, nego zato što su s ljubavnicom). O vrijednosti seksualnih kompetencija nakon deset godina braka da ne pričam. Zamijenili biste bilo koji vrući seks za jednu uslugu pranja veša ili usisavanja kuće. I boli vas đon koliki mu je organ kad je hrpa čarapa koje ostavlja po podu puno veća i od najvećeg.      

Neki dan sam rekla svojoj prijateljici da su Žuži Jelinek i Joan Rivers moji idoli (da sad ne objašnjavam zašto). „Aha, stare kurve!“, veli ona. Kurve ili ne, žene su proživjele i znaju o čemu pričaju. Jasno mi je da vam se pristup „dajte mužu kad god pita i budite uvijek dobre volje“ čini zastario, priglup i općenito uvredljiv za ženski rod. On to realno i jest, mislim, uvredljiv, ali isto tako su i reklame za sve ženske proizvode pa ih isto gledate i kupujete. Kako god, vjerujte da je pristup „kako biti sretna kroz ugađanje muškarcu“ nastao na dugogodišnjem iskustvu velikog broja žena i da Žuži kuži, iako ste vi možda dovoljno mlade da mislite da stvari nisu tako crno-bijele. A hoćete li poslušati savjete koji provjereno daju rezultat, to je drugi par rukava. Ni sama nisam pametna je li omjer uloženog i dobivenog u tu muško-žensku priču isplativ za nas. Kad promislim, razvedeni muškarci uglavnom hitno traže novu ženu (oni se u biti ni ne razvode dok nemaju drugu opciju), a žene ipak najčešće pričekaju neko vrijeme prije nego se uvale u istu kašu. Makes you think, doesn't it?

Follow BZAZZ on Facebook

ŠTO POŽELJETI U NOVOJ GODINI

Prvi je siječnja i svi pišu o željama u 2014. pa zašto bih ja bila iznimka. Uglavnom su to sve iste želje – da nam bude dobro, bolje nego prošle godine, da budemo zdravi, da imamo što jesti, da volimo i budemo voljeni i to je uglavnom to. U tim željama doduše nedostaje ono osnovno – da budemo živi i u isto doba iduće godine, ali to nam se valjda podrazumijeva. Što je isto dobro jer znači da nas optimizam nije napustio, svim nedaćama unatoč.

Taman kad sam mislila da nema ničega što mogu vama i sebi poželjeti što već netko nije, sjetila sam se jednog pojma koji je iskrsnuo dok sam pisala o solerima u tridesetima.

Radi se o kompromisu.

Dragi moji, želim vam da u 2014. imate što manje kompromisa.

Da ne morate pristati biti okruženi ljudima koji vam ne čine dobro.

Da ne morate pristati da vas cijene manje od onoga što vrijedite.

Da ne morate pristati na posao koji vas ne raduje ili vam ne omogućava život dostojan čovjeka.

Da ne morate pristati živjeti onako kako ne volite, ma što to za vas značilo.

Želim vam da u svakom danu 2014. napravite nešto lijepo za sebe, pa bila to i sasvim mala stvar, nešto što će vas radovati i podsjetiti zašto je lijepo biti na ovom svijetu. Jer neki dobri, dobri ljudi više nisu među nama i rado bi bili na vašem mjestu.

365 malih radosti nije malo.

Sretna vam nova, neka ste mi živi i zdravi. Ljubi vas Bzazz.

SINGLE U TRIDESETIMA

 Živimo u zemlji koja ne trpi različitosti. Samo iziđite na cestu i to je očito. Prošetate li na primjer po Londonu, susrest ćete svakakve ljude –  bijele, crne, crvene, žute, gole, obučene, žene, muškarce, trandže, you name it – tamo su. Svaki čovjek drugačije izgleda i nikome ne pada na pamet da bi se drugome čudio. Kad odrastate u takvom okruženju, različitost vam je toliko prirodna da vam vjerojatno ne pada na pamet da je neki od tih smjerova postojanja vredniji od drugog.

Prošetajte isto tako po Zagrebu, toj metropoli wannabe, i vidjet ćete samo dvije skupine ljudi: bijele žene i bijele muškarce, od čega sve bijele žene izgledaju kao da se oblače u istom dućanu. Isprika, postoji još jedan dućan - onaj u kojem se oblače sve arhitektice.

Da skratim – svi su prokleto uniformirani. U jebenom strahu da izraze ikakvu individualnost makar izborom odjeće, sve zagrepčanke smjelo hodaju u svojim uggsicama (korijen čijeg naziva je očito riječ ugly, ali vidim da sam usamljena u tom razmišljanju) i očajnički se trude uklopiti u masu. Da naprave drugačiji izbor koji okolina neće odobriti? Taj si horor ne mogu priuštiti.

Ista je priča sa svim životnim izborima u našoj zemljici. Zna se kako to treba ići: završiš školu, upišeš fakultet, tamo nađeš dečka, hodaš s njim par godina, diplomiraš, nađeš posao, udaš se, dobiješ dijete, prvo pa drugo, a ako muž zastrani s ljubavnicom i treće, „da spasiš brak“. Ako nisi našla muža na faksu, dopušteno ga je naći i na prvom poslu. Onda se još uvijek stigneš udati do tridesete. Sve druge opcije su plivanje kontra struje, dakle neprihvatljive.

Biti single u tridesetima je dosta neugodno. Da, izađeš ti vani vikendom i izvrsno plivaš u potocima alkohola, ali onda dođe prokleta nedjelja, nepisani dan za obitelj, a ti ni kučeta ni mačeta da se s tobom sklupča pod dekicu i gleda grozne filmove na TV-u. Pa si misliš kako bi sad bilo fino da imaš nekoga… Makar da mu pereš gaće.

Source:Pinterest

Gori od nedjelja su jedino blagdani. To je isto problem. Ok, za Božić ćeš otići starcima na ručak, a i dočekivanje Božića u Hrvata se svodi na lokanje od Badnjaka do Štefanja pa ćeš se i tu dobro uklopit. Ali eto ti Nove godine pa moraš ići na nekakav glupi doček, na mjesto koje ti možda uopće ne odgovara, sa škvadrom koja ti uopće ne odgovara, potajno se nadajući da ćeš možda baš tu upoznati nekoga. A zapravo ti je već pun kufer hopsanja na štiklama, mamurluka drugi dan, isforsiranih tuluma i najradije bi da imaš nekog s kim ćeš dočekat Novu godinu pod gore spomenutom dekicom. Izlasci su super stvar, ali samo onda kad izlaziš jer želiš, a ne kad moraš jer nemaš kud sa sobom i životom.

Svadbe da ne spominjem. Tamo su svi, ali svi u paru, i ako te posjednu za „singles table“ znaj da ćeš večer provesti okružena geekovima, nerdovima i mladim bratićima mladenke, osjećajući na leđima sažalne poglede uparene većine. I ne možeš si ni skratit muke jer svi znamo da je nepristojno otići sa svadbe prije 2-3 ujutro. Pa si misliš – šta sve ovo meni treba? Jesam mogla lijepo ostat s nekim od bivših dečki ili dat šansu onima koje sam bahato otkantala misleć' da ima još vremena?

Pa onda te priče o kompromisima. Te brak je kompromis, te prinčevi na bijelom konju ne postoje, te nije sve u izgledu, te nije sve u seksu (pritom nitko ne kaže u čemu je zapravo to „sve“), te ne smiješ biti tako zahtjevna... Ispada da je onaj neugledni tip iz IT-a kojem se očito sviđaš zapravo zadnji vlak. Zašto mu ne bi dala šansu? Kad su svi pristali na kompromise, zašto ne bi i ti?

Ali pitam ja tebe – što bi bilo da su svi, ali baš svi single u tridesetima, kao što su svi bili single u dvadesetima? Da li bi te i onda mučilo što si single? Ne bi. Uživala bi u životu kao i do sada pa bi se netko pojavio već kad bi se pojavio, sasvim nebitno, jer ne bilo tog pritiska „svi su se skrasili pa moram i ja“. Upravo o tome se radi. Dogodi se trenutak, i stvarno kao da se dogodi preko noći, kad se okreneš oko sebe i skužiš da su svi tvoji prijatelji s kojima si do nekidan tulumarila bez prestanka – sretno upareni. I nemaš više s kim provoditi vrijeme. I oni su podlegli pritisku društva (ok, neki su to napravili i iz pravih razloga) i nastavljaju sa životom kakav se od njih očekuje, bilo to ono što su htjeli ili ne. Zapravo, mislim da su nam mozgovi toliko isprani da svi i mislimo da je to ono što želimo.

Da se razumijemo. Uopće ne propagiram single life, naprotiv. Samo mi neopisivo ide na živce kad se moramo ukalupiti u neke zadane forme iako nam one možda uopće ne odgovaraju, ali ih društvo, više ili manje suptilno, nameće. I onda pod pritiskom okoline donosimo odluke koje nam zapravo nikako ne idu u korist. Netko se želi upariti, netko ne. Netko želi imati djecu, netko ne. Idite za onim što vam je u srcu, makar imali sto godina. I budite sigurni da ako nešto zaista želite, život će vas tamo i odvesti. Ovo nije Rhonda Byrne Tajna, nego iskustvo. Imam puno prijateljica za koje su se roditelji već godinama brinuli „da neće naći nikoga“, a baš sve su se na kraju uparile. Ali udajte se i rađajte djecu zbog sebe, a ne zbog društvenih konvencija.

Društvo se upravo grozi svega što je drukčije. Ne samo u Hrvatskoj, svugdje je tako, samo u drugim zemljama daju malo širi spektar onog što se smatra prihvatljivim pa tako npr. Ameri misle da žive u slobodnoj zemlji. Kako da ne. A mi smo vrlo nedavno ulupali lovu koju nemamo da bismo homoseksualce spriječili da uđu u brak koji nisu ni tražili. To najbolje govori o tome gdje živimo i čemu se manjina u ovoj zemlji može nadati. Da joj se jednaka prava zabrane Ustavom. A vi, drage prijateljice single u tridesetima, i vi ste manjina. I društvo vas ne voli. I zbilja se nadam da niste na referendumu glasale za. Protiv sebe samih.

Ne dajte da vam buka biološkog sata ometa razmišljanje. Izbor partnera s kojim ćete provesti život je jedna od dvije najvažnije odluke koje ćete donijeti u životu (druga je naravno izbor zanimanja). Ako s tim partnerom još imate i dijete, onda je ta odluka još veća jer ste zauvijek vezani. Možete se vi razvesti, ali u stvarnosti će vas samo smrt doista rastaviti. Da li zaista želite da razlog iza vječnog vezivanja s nekim bude činjenica da su se sve vaše frendice već udale, noćni život je banana, imate već eto 33 (neki su i umrli u tim godinama), a i starci vas već gnjave kad će unuci?

Kod teme single u tridesetima uvijek se sjetim serije Seks i grad. Na stranu sad hipokrizija iste – kao slavi žensku neovisnost, mijenjanje frajera i slično, a zapravo sve protagonistice cijelo vrijeme samo ganjaju princa na bijelom konju. Serija je bila užasno zanimljiva, a najzanimljivije od svega je vidjeti kada je završila – onda kad su se svi likovi uparili. Pokušali su scenaristi i nakon toga napravit još dva nastavka u vidu filmova, ali ti su bili jedan gori od drugoga. Iz bračnog života naprosto ne možeš izvući ni izbliza tako zanimljiv sadržaj kao iz predbračnog. Nije vama uopće tako loše kao što mislite, samo ovi poženjeni vam to neće priznati. Pa vi ste im jedina utjeha kad im u braku ne ide. „Ma pusti, muž mi je katastrofa, ali bolje to nego da sam sama, pogle Matildu kak je u komi, 35 i još se nije udala…“.

Drage singlice, uživajte u slobodi i ne dajte se smesti. Trideset-šmideset, danas se ionako svi razvode i slobodnih (doduše s prtljagom) ima na tržištu koliko hoćeš. Ako vam je to zbilja bitno, dokopat ćete se i muža i djece, obećavam.  A jednom kad se to dogodi sa sjetom ćete se prisjećati noći kad ste nakon druge butelje s frendicom na šanku raspredale kako „više jednostavno nema dobrih frajera…“. Ima, ima. Uvijek nekako ispužu ispod nekog kamena kad se najmanje nadate. 

Sačuvajte taj kamen. Dobro će vam doći kad se udate.

*Ovaj tekst je namijenjen isključivo ženama. Biti single u tridesetima kod muškaraca samo znači biti „poželjni neženja“. Ni med cvetjem ni pravice…

Follow BZAZZ on Facebook