KAKO SHVATITI DA SI ODRASTAO(LA)

Znaš kako je to kad si dijete. Misliš da su svi stariji od 18 zreli, pametni, odgovorni ljudi, riječju – odrasli. Onda dođeš u pubertet pa vidiš da ovi od osamnaest nisu bogznašto stariji ni pametniji od tebe, a ti si bome glup ko tava. Shodno tome, granica odrasle dobi u tvojoj se glavi pomiče na nekih 25 godina. Tada ću, misliš si, imati diplomu, posao, kredit, muža i dvoje djece. Dvaespeta te, međutim, zatekne u najžešćem partijanju do sada i čovjek se, pa tako i žena, s pravom zapita: kada se to točno postaje odrastao?

Stvar dodatno kompliciraju mediji sa svojim age-is-just-a-number reklamama, curicama koje izgledaju kao žene, ženama koje izgledaju kao curice (hello botox) i ekipom koja se prvi put ženi i rađa s 50. Odrastanje u Hrvatskoj pak nosi specifične izazove jer su ljudi u kasnim dvadesetima više-manje gola sirotinja, prisiljena da živi s roditeljima iz egzistencijalnih razloga, te se trenutak odrastanja dodatno odgađa. K tome je sve više razvedenih i single ljudi koji i u ozbiljnijim godinama izlaze vani i nekako si sve dulje u fazi „not a girl, not yet a woman“, prvim i drugim borama unatoč. Ipak, postoje neki znakovi koji tiho, ali bez greške odaju da nisi u prvoj mladosti i da si, koliko god to nepopularno zvučalo, odrasla žena.

Source: lovethispic.com

1. BIORITAM: Ako sebe opisuješ kao noćnu pticu, najbolje funkcioniraš kad padne mrak, ne voliš da te se budi prije 10 sati ni radnim danom, a kamoli vikendom, možeš biti mirna – proces odrastanja u tvom slučaju još nije završen (i iskreno ti zavidim). Doduše, možda imaš godine, ali nemaš djecu i/ili posao sa stalnim radnim vremenom. A ako ti u zadnje vrijeme sve više odgovaraju jutarnji sati, ideš spavati radujući se prvoj kavi i novinama i barem si jednom izgovorila rečenicu „ako ostanem vani do 5, propadne mi cijeli idući dan“, jasno je kao dan da si punopravna članica društva odraslih osoba. Je li to nešto na čemu ti treba čestitati, prosudi sama.

2. BIOLOGIJA: Usko vezana uz bioritam, ne samo zbog korijena riječi. Tijelo je neumoljiv pokazatelj proteka vremena i dogodi se da počne sasvim drugačije reagirati na neke podražaje. To se najbolje vidi u pijanstvu. Ona količina alkohola koja bi te nekad dovela u stanje ugodne opijenosti, sada te dovodi do takvog mamurluka idući dan da si obećavaš da nikada više nećeš piti. Sve do idućeg izlaska. Istinabog, ne radi se tu samo o godini proizvodnje, već i o činjenici da s godinama sve manje izlaziš pa nisi više istrenirana za unos tolike količine pogonskog goriva. Kad smo već kod izlazaka, ako ti je idealan završetak istih prije 2 sata jer ti sve nakon toga totalno poremeti bioritam idućih dana, ne moraš dalje čitati - ti si posve sigurno odrasla osoba. Yup, boring.

Source: celebrationentertainment.com

3. DRUŠTVENI ŽIVOT: Na ovom su području promjene zbilja dramatične, barem je kod mene tako. Dok si mlad, društveni se život odvija na više frontova. Prvo, kava/cuga nakon posla, čisto da čovjek malo začini radni tjedan. Drugo, okupljanja kod solo frendova koja često završavaju trećom i najboljom varijantom druženja - izlascima. Šta reći o tome? Pa, mislim da se iz teksta „Kako se napiti i ostati dama“ može iščitati iznadprosječan nivo zabave u kojoj sam uživala dok nisam ušla u svijet odraslih. A najbliže što danas dolazim druženju s ekipom je dopisivanje u WhatsApp grupi.

Danas se moj društveni život uglavnom odvija vikendom ujutro. Unatoč svjetonazoru koji zapravo prezire sve što se može vidjeti na istoj, glavno mjesto moje socijalizacije je postala špica (za neupućene, subotnje prešetavanje, kafenisanje i općenito preseravanje po centru Zagreba). Ona ista špica čijoj se popularnosti prije deset godina nisam mogla načudit – kako se zaboga ljudi rastrijezne na vrijeme za špicu? Uostalom, kad se išta zanimljivo dogodilo dok piješ nešto bezalkoholno, po danu, okružen tuđom djecom koja krešte? A eto, danas su moja djeca ta koja krešte, a u disko klubovima na to baš ne gledaju blagonaklono. Na špici se pak činjenica da imaš djecu gleda kao vrhunsko životno postignuće, pa šta ću drugo nego ići tamo gdje misle da sam kul. Osim toga, ako želim sresti ikoga svojih godina ili starijeg nema mi druge nego pravac centar vikendom ujutro. Izlazim ja još uvijek, zapravo bitno češće od većine vršnjaka, ali ni blizu kao nekada. Jednostavno ne možeš. Pojede te posao, kuća i ostale čari odraslog života i izlasci se više ne uklapaju u tvoj dnevni raspored. Kad smo već kod toga, znate ono kad izađete navečer van pa konstatirate kako su sve klinci oko vas? Nisu oni klinci, nego ste vi ostarili. Pardon, odrasli.   

Source: theatlantic.com

4. LJUBAV: Da si odrasla možeš sasvim dobro vidjeti i iz ljubavnog života. Pitaš se gdje su nestali svi zgodni frajeri? Ne znam, i ja se pitam. Nekad ih je bilo na lopate, a sad kao da su u zemlju propali. Jest da se muškarci u nekim godinama dosta opuste i zapuste, ali ne toliko da bi to opravdalo drastičan pad stope zaljubljivanja koji prati odrastanje. Znaš na šta mislim, dok si se nekad zaljubljivala jednom godišnje, sada se zaljubiš jednom u desetljeću. U svijetu odraslih zaljubljivanje je svedeno na minimum; nema toliko prilika (vidi pod društveni život), a bome ni energije. Dodatni problem stvara iskustvo koje dobiješ s godinama. Znaš ono, kad prvi put uđeš u vezu si tabula rasa i ne možeš ni zamislit kakve sve loše osobine jedno muško može imati. Tako da se sa svakim novim frajerom (a što si starija, to ih je više) samo povećava lista stvari koje ti kod njih smetaju, što rezultira drastičnim smanjenjem količine partnera koji dolaze u obzir za neku novu vezu. Kad smo već kod potencijalnih partnera, dosta dobar pokazatelj da si odrasla je da ne koketiraš više s muškarcima kao nekad. Ispravak – muškarci više toliko ne koketiraju s tobom. Jebiga.

5. SEKS: Znate one naslove u Cosmpolitanu tipa „kako ga izluditi“, „koje su njegove skrivene erogene zone“, „kako doći do orgazma viseći s lustera“ i slično? Sjećate se s kojim zanimanjem ste ih pratile u svojoj, štajaznam, osamnaestoj? E pa jedna odrasla žena više apsolutno nema nikakvog interesa čitati takve tekstove jer je sve te metode već davno apsolvirala. Može ih jedino pisati. Seks je valjda jedina stvar čija kvaliteta raste s godinama i ako se smatraš ekspertom na tom području, sva je prilika da spadaš u skupinu odraslih žena. Kad smo već kod Cosmopolitana, zapravo je i sama činjenica da unutra ne možeš naći baš ništa što bi te zanimalo dovoljno precizan pokazatelj da više nisi u prvoj mladosti.

6. MODA/LJEPOTA/ZDRAVLJE: Ima naravno žena koje ne mijenjaju svoj modni izričaj s godinama, ali o takvima ovdje ne pišem (nisam kvalificirana za izgubljene slučajeve). Prosječna žena proces odrastanja može prepoznati po sljedećim momentima:

• Štikle polako zamjenjuješ ravnim cipelama, a once you try flat, you never go back.
• Više ne kupuješ na odjelima Divided i Trf, a bome ni u Bershki.
• Odustaješ od majica koje pokazuju trbuh kakav god comeback imale te sezone
• Seksepil tanga gaćica gubi bitku pred toplinom gaća vulgaris i počinješ shvaćati zašto sintetika nije dobra za intimno zdravlje.
• Shvaćaš da kombinacija dekoltea i minice ne izgleda dobro ni na kome starijem od 25 i generalno preuzimaš devizu da golo ne znači seksi.
• Više se ne kvarcaš (nadam se).
• Ne izlaziš među ljude bez bar minimum šminke. Naprosto ne izgleda dobro.
• Ako već nisi, počinješ uvoditi barem neki fitness režim u svoj život jer te kralježnica ubija.
• Pokušavaš prestati pušiti, zamijeniti kavu čajem, tvoja probava više ne podnosi baš najbolje svako smeće koje staviš u sebe, a omiljeni alkohol ti je čaša crnog vina navečer kad djeca legnu.
• Od svih aktivnosti koje upražnjavaš, spavanje polako dolazi na vrh liste omiljenih.

Source: etsy.com

Istraživanja kažu da se 80% trenutaka koji određuju život događa u dvadesetima, a to su godine kada smo definitivno mladi. Dvadesete stvarno pružaju beskonačne mogućnosti, veliku slobodu u svakom smislu, i svi scenariji su mogući - život može otići u bilo kojem smjeru. Ja sam u svojim dvadesetima uvijek u torbici nosila četkicu za zube jer nikad ne znaš gdje ćeš prespavati i ne treba posebno naglašavati da mi je bilo više nego zabavno. Ali opet, to su i godine kad se još tražiš, godine veza s krivim frajerima, druženja s lošim ljudima, godine povodljivosti, neizgrađenog identiteta i shodno tome prilične izgubljenosti. Odrastanje sa sobom nosi svu silu obaveza kojih bi se normalan čovjek rado odrekao, ali opet donosi i pronalazak sebe, što isto nije za bacit. Ni najmanje.

Tridesete su godine kad većina ljudi donese neke odluke koje ih usmjere u određenom životnom pravcu, počinju odrastati, i u nekim područjima života stvarno nema nazad. Jedan je moj stariji znanac to lijepo ilustrirao: tridesete su kao kad uđeš u kuću, prođeš predvorje i ta si vrata za sobom zauvijek zatvorio. Ali još uvijek su pred tobom sve ostale prekrasne prostorije u kući, a to je jako puno, i imaš se čemu veseliti.

Neki kažu da su četrdesete još bolje od tridesetih. Još uvijek dovoljno mlad, a ipak zreo i znaš što želiš, s djecom koja su dovoljno velika da se možeš opet posvetiti sebi. A tad to ima i smisla jer napokon znaš tko si.

Kako je bilo u dvadesetima? Fenomenalno. Da li bih se vratila? Ni slučajno, tko će opet to sve prolazit... U biti, pitajte me kad se malo naspavam. Možda se ipak predomislim. 

Follow BZAZZ on Facebook