Prikazani su postovi s oznakom brak. Prikaži sve postove
Prikazani su postovi s oznakom brak. Prikaži sve postove

subota, 23. siječnja 2016.

O RAZVODIMA I SAVJETIMA

U kojem god ljubavnom statusu da trenutno jeste, vjerujem da vam nije promakla epidemija razvoda koja nas okružuje. Poznate osobe, prijatelji, rođaci, susjedi... Svi kao da se razvode ili samo što nisu. Danas je užasno teško održati bračnu zajednicu i možda ste i sami upravo prošli kroz razvod ili kontemplirate biste li se odlučili na isti jer je razina nezadovoljstva životom u braku došla do grla.

To su teške odluke, a ako uključuju djecu često spadaju u kategoriju izuzetno teških, tzv. lose-lose odluka. Suprotno općepoznatom win-win konceptu, u ovom slučaju imate osjećaj da ćete izgubiti koji god scenarij da odabrale – ostanak u braku ili odlazak. Zato će žena u takvoj situaciji često potražiti savjet bližnjih, misleć' da će joj to olakšati odluku. Problem je u tome što se na savjete nikad, ali nikad ne treba oslanjati. Zašto? Zato što savjetodavac misli da savjetoprimcu kaže što bi na njegovom mjestu napravio, a zapravo mu govori što bi na svom mjestu napravio, a to nema nikakve veze s osobom koja se našla u problemu. Koliko god mislili suprotno, mi nikad ne govorimo o drugima, nego uvijek i isključivo o sebi, kao što drugi dok govore o nama zapravo govore o sebi samima. Možda zvuči komplicirano, zato evo jedne priče iz života da vidite kako to izgleda u praksi. Imena su promijenjena jer moji prijatelji ovo čitaju (bar se nadam), a ne vole da im se životne priče razvlače po netu, ali sama priča je istinita.

Iva je bila prilično nesretna u braku. Svaki dugotrajni odnos ima svojih boljih i loših dana, ali njoj se činilo da joj se brak pretvorio u onu staru „za jedan časak radosti, tisuću dana žalosti“. Da sad ne otkrivam previše detalja, sukobi s mužem su postali toliko česti da joj se razvod činio kao jedina opcija. Međutim, tu su bile uobičajene komplikacije u formi zajedničke djece i imovine pa nije ni sama bila pametna što da napravi; možda bi trebala uložiti dodatan napor da sačuva brak, pričekati, možda ima nade da će se situacija popraviti... Pa je otišla po savjet na nekoliko adresa, kod prijateljica i znanica različite dobi i karaktera, iz različitih krugova i s različitim životnim pričama. I točno je takve savjete i dobila. Različite.

Maja joj je rekla da se treba još potruditi oko braka jer svaki muž ima svoje nedostatke, svaki brak zahtijeva kompromise, da je biti samohrana majka krvav posao... Maja ju je pitala šta ona sama može napraviti da sačuva brak, na što se Iva malo i uvrijedila – šta sad ona tu ima raditi kad je muž „bad guy“ u toj priči. Maja je rekla Ivi da mora postaviti realnija očekivanja od braka, da ni jedan brak nije sretan i da ni ona svog muža često ne može očima vidjet. Maja je žena u dugotrajno lošem braku koji je u svojoj disfunkcionalnosti postao normala i više ni ne zna za bolje. Maja ima 50 godina, što znači da su joj veće šanse da osvoji Eurojackpot nego novog frajera. Maja je Ivi dala savjet koji nema veze s Ivinim brakom, već opravdava Majin ostanak u svom, iako u njemu već dugo, dugo nitko nije sretan. Ni ona, ni muž, ni djeca.

Danijela pak nije imala nikakve dvojbe - rekla joj je da skupi hrabrost i rastane se. Rekla je da će joj u početku biti grozno, zapravo da može očekivati godinu dana ekstremno teškog i još jednu godinu srednje teškog užasa, ali jednom kad to prođe, preporodit će se. Danijela ima 42 godine, majka je dvoje djece koja se pet godina prije toga razvela i sad je sretna u novoj vezi. Isti joj je savjet dala Tea, također sretno razvedena i u novom braku. Nives, koja se razvela ali nije našla novog frajera, podržava odlazak iz lošeg braka, iako ne s tolikom sigurnošću i optimizmom kao ove dvije. 3:1 u korist razvoda, bar za sada. Onda je Iva popričala s maminom prijateljicom Ružicom, ženom u ozbiljnim godinama.

Ružica je uvijek bila više vezana za svoju mamu nego za muža, što si sada zamjera. Imala je ona i dijete (ima još uvijek), ali karijera joj je bila važnija skoro i od djeteta, a od muža svakako. Muž je, bar ona tako tvrdi, bio sasvim dobar lik koji ju je volio, ali ona ga baš i nije doživljavala. Onda je muž našao drugu ženu. To je još bilo ok. Ali onda je kćer narasla i otišla od kuće, mama je umrla, a naša Ružica ostala potpuno sama. I užasnuta. Sad joj je žao što nije bila bolja žena svome mužu da ima s kim šetati uz nasip, ali tko razmišlja o sedamdeset petoj kad imaš trideset. Ružica misli da je Iva nezahvalna, da bi trebala manje misliti na sebe, a više na muža i brak i da nema govora ni o kakvom razvodu. 3:2.  

Morana je rekla da Ivin muž svakako ima svojih nedostataka, i da oni nisu mali, ali da uz sebe zapravo ima dobrog tipa i da bi apsolutno i bez dvojbe trebala ostati u braku. Morana je naime samohrana majka svog djeteta praktički od dana kad se dijete rodilo i svaki muž joj se čini bolja opcija od nikakvog. Izjednačenje.

Što je Iva na kraju odlučila sasvim je nebitno. Bitno je da svi živimo samo u svom svijetu, gdje smo samo mi glavne role, i sve promatramo iz te prizme. Ni sebe ne vidimo realno, a kamoli druge. Bitno je da nikada zapravo ne razmišljamo iz tuđih, nego samo iz svojih cipela, koliko god se trudili, tako da je svako davanje i primanje savjeta u biti potpuno promašeno. Jer nikada zapravo ne govorimo o drugima, nego samo o sebi.

Ima jedna blogerica čije tekstove ponekad pratim. Za razliku od mene, piše redovito, pa je tako obradila užasno puno tema, sve nekako bliske ženama mojih godina i sve jasno povezive s njenim likom i djelom. Osim jedne. Pisala je naime o nekoj prijateljici koja se upravo razvela, poentirajući kako se divi njenoj hrabrosti da ne održava formu bivajući u lošem braku, nego slijedi svoje srce. Nikako mi nije bilo jasno kako žena u relativno sretnom braku (tako se bar činilo iz tekstova) može na taj način razmišljati o razvodu i zašto joj je to uopće tema. Za par mjeseci mi je postalo jasno – doznala sam da se razvela. Taj je tekst očito bio odraz činjenice da se sama u tom trenutku htjela rastati, ali nije imala snage, ili je to upravo tad bila napravila pa je preko teksta tražila potvrdu ispravnosti svog čina. Kako god bilo, svi koji govore, govore o sebi, a svi koji pišu, pišu o sebi. Makar između redova.

Ako imate neku ozbiljnu dvojbu, nemojte se oslanjati na savjete, a nemojte ih bome ni davati. Ljudi najčešće i ne traže savjet, nego samo potvrdu da su dobro odlučili jer su odluku već donijeli, ali ima ih onih koji zbilja pitaju za mišljenje. Nemojte. Traženje i davanje savjeta je jalov posao, osim ako se obratite zaista stručnoj osobi. A takva će vam pak rijetko ili nikad reći što da napraviti - samo će vam pomoći da odgovor nađete u sebi. I naravno, da detektirate što ste vi napravili da se nađete u problemu. Cause it takes two to tango.

Savjeti su možda promašeni, ali poslovicama je zato svaka na mjestu.     


Follow BZAZZ on Facebook

subota, 24. svibnja 2014.

KAKO ŽIVJETI S MUŠKARCEM DUGO I SRETNO


Source: Pinterest
Svjesna sam da uputa „kako izaći na kraj s muškarcima in general“ zvuči dosta uopćeno, dakle površno. Ni sama nisam pobornik svođenja ljudi pod zajednički nazivnik ni po kojoj osnovi. Ali ipak, ako postoji nešto po čemu se ljudi razlikuju, odnosno po čemu su slični, to je spol. Više od bilo koje druge karakteristike, čovjeka određuje da li se rodio kao muško ili žensko. Tako da, iako se svi pripadnici istog spola naravno razlikuju i bla-bla, postoji par temeljnih osobina koje su zajedničke svim ženama, odnosno svim muškarcima. I one određuju ponašanje na koje će isti najbolje reagirati zavisno o tome što želimo od njih.

Želite živjeti s muškarcem s dugo i sretno? Ništa lakše, zaista. Postoje nijanse razlikovanja zavisno o karakteru promatranog, ali jedno je sigurno i vrijedi za sve frajere na kugli zemaljskoj: želite li ih dugo uz sebe, muškarcima se treba što - diviti.

Eto, toliko je jednostavno. Muževi ne nalaze ljubavnice zašto što su zgodnije od zakonitih žena (najčešće i nisu), jer su mlađe (iako najčešće jesu) ili zato što su naprosto nove (ok, to jest priličan trigger). Oni nalaze ljubavnice jer u njihovim očima vide ono što je u ženinim nestalo odavno: divljenje. Dok u očima nove žene vidiš sjaj kad ugleda svog muškarca, u očima stare u najboljem slučaju vidiš dosadu. Pa ako znamo da zadržati muškarca nije nikakva velika mudrost, zašto onda ipak imamo problema s njima? Zato što je permanentno divljenje užasno naporno za provedbu u praksi, ali o tome nešto kasnije. Za početak par praktičnih primjera kako se diviti muškarcu, a dalje pustite mašti na volju:

Source: Pinterest
1. Divljenje muškarčevoj inteligenciji i općenitoj svemoćnosti: „Zbilja? Nisam imala pojma.“ Ovo se može i manje suptilno izreći kao: „Maco, kako si ti pametan…“.  Kako biste zvučale što uvjerljivije, pristup divljenje inteligenciji najbolje je koristiti kao repliku na nešto što je rekao, a google izbacuje tek na trećoj stranici. Neka vas ne brine ako ćete ispasti intelektualno inferiorne – to nije problem, to je cilj.

2. Divljenje duhovitosti istog: „Ahahahhaha, ovo je nešto najsmješnije što sam ikad čula…“ iliti ako imate posla sa strancem „Stop it, you're killing me…“. Ova rečenica treba uslijediti kao reakcija na neku njegovu (malo bolju) šalu. Preporučuje se koristiti samo ako čovjek ima barem malo smisla za humor, u protivnom bi mogao prozreti vaše nečasne namjere. Kad govorimo o duhovitosti uvijek se sjetim jednog koji mi je – u objašnjavanju zašto sam mu se svidjela – rekao da sam mu bila zgodna, a kad smo počeli pričat je skužio da sam i duhovita. „Ali čekaj, pa ja nisam skoro ništa govorila, cijelo vrijeme si ti pričao. Kako si zaključio da sam duhovita?“ „Pa smijala si se mojim forama.“ 'Nuff said. 

3. Divljenje veličini njegovog najboljeg prijatelja: „Jel' možemo promijeniti pozu? Malo me boli, jako ti je velik.“ Ova mi je omiljena. Ta neraskidiva veza muškarca i njegovog organa počinje još u majčinoj utrobi (imam ultrazvučne snimke sina koji se igra s pimpekom pa znam o čemu govorim). Ugodite organu, ugodile ste nositelju istog. Disclaimer: ne trebam posebno napominjati da će, ako mu je baš mali, mislit da ga zajebavate i izbacit vas iz kreveta, tako da ostavljam vama na prosudbu ima li smisla koristiti ovu metodu s vašim frajerom. 

4. Divljenje tehnici uz istodobno hinjenje seksualne neiskusnosti: „Ovo je najbolji seks koji sam ikada imala.“ U biti, ne, zanemarite ovo jer kad vi kažete „ikada imala“ u njegovoj glavi automatski kreće „a koliko ih je to imala?“, slijede vizualizacije vas u odnosu sa svim muškarcima koje poznaje i to može loše završiti. Bolje je jednostavno reći: „Ovo je bilo fenomenalno. Ti si čudo. Točno znaš šta mi paše, nevjerojatno.“ I tako. U postkoitalnoj sreći muškarac će povjerovati baš sve.

Kad smo već kod seksa, moram vas obavijestiti da je redovno upražnjavanje istog osnovni alat za pokazivanje ljubavi/divljenja prema muškarcu. Žena zna da je voliš kad joj kažeš volim te. Alternativno ako je nježno zagrliš, poljubiš ili tako nešto. Kupovina poklona je isto ok, ali spada u rizičan pristup („možda ima putra na glavi?“). Muškarac zna da ga voliš kad mu, well, daješ redovito. Može iz vaših usta izlaziti samo cvijeće, ali ako ih ne iskoristite i za aktivnosti druge vrste, uzalud vam trud svirači. 


Source: Pinterest
E sad, ovo bi sve bilo jako jednostavno kad bi se trebalo primjenjivati jednom tjedno do jednom mjesečno. Ali svaki dan, to je već malo teže. Kad dođete doma strgane od posla, šef vas je temeljito izmobbingirao, morate s djecom pisati zadaću, stan je u kaosu, čeka vas prezentacija koju morate završiti do sutra ujutro, a u stanju ste jedino leći na kauč i tupo gledati u daljinu, tada stvarno nemate snage razmišljati o tome da li se vaš muškarac osjeća voljeno i poštovano. Preciznije, you couldn't give a fuck.  

Plus, postoji taj moment da sve ono što vas je na početku privlačilo s vremenom počne beskrajno ići na živce. Onaj kojeg ste na početku voljeli jer je „tako pametan“  pretvori se u onog koji „stalno pametuje“. U braku ste s duhovitim? Sigurno se sjećate dana kad su vam njegove fore postale već viđene i onog drugog (slijedi nedugo nakon prvog) kad su vam počele beskrajno ići na živce. Imate djecu s nekim bogatim kao Krez? „Ah, šta mi vrijede svi novci kad njega nikad nema doma…“ (ovo je doduše romantizirana verzija stvarnosti u kojoj je glavni problem s dobrostojećim muževima što ih nikad nema doma ne jer rade, nego zato što su s ljubavnicom). O vrijednosti seksualnih kompetencija nakon deset godina braka da ne pričam. Zamijenili biste bilo koji vrući seks za jednu uslugu pranja veša ili usisavanja kuće. I boli vas đon koliki mu je organ kad je hrpa čarapa koje ostavlja po podu puno veća i od najvećeg.      


Neki dan sam rekla svojoj prijateljici da su Žuži Jelinek i Joan Rivers moji idoli (da sad ne objašnjavam zašto). „Aha, stare kurve!“, veli ona. Kurve ili ne, žene su proživjele i znaju o čemu pričaju. Jasno mi je da vam se pristup „dajte mužu kad god pita i budite uvijek dobre volje“ čini zastario, priglup i općenito uvredljiv za ženski rod. On to realno i jest, mislim, uvredljiv, ali isto tako su i reklame za sve ženske proizvode pa ih isto gledate i kupujete. Kako god, vjerujte da je pristup „kako biti sretna kroz ugađanje muškarcu“ nastao na dugogodišnjem iskustvu velikog broja žena i da Žuži kuži, iako ste vi možda dovoljno mlade da mislite da stvari nisu tako crno-bijele. A hoćete li poslušati savjete koji provjereno daju rezultat, to je drugi par rukava. Ni sama nisam pametna je li omjer uloženog i dobivenog u tu muško-žensku priču isplativ za nas. Kad promislim, razvedeni muškarci uglavnom hitno traže novu ženu (oni se u biti ni ne razvode dok nemaju drugu opciju), a žene ipak najčešće pričekaju neko vrijeme prije nego se uvale u istu kašu. Makes you think, doesn't it?

Follow BZAZZ on Facebook

nedjelja, 29. prosinca 2013.

SINGLE U TRIDESETIMA


 Živimo u zemlji koja ne trpi različitosti. Samo iziđite na cestu i to je očito. Prošetate li na primjer po Londonu, susrest ćete svakakve ljude –  bijele, crne, crvene, žute, gole, obučene, žene, muškarce, trandže, you name it – tamo su. Svaki čovjek drugačije izgleda i nikome ne pada na pamet da bi se drugome čudio. Kad odrastate u takvom okruženju, različitost vam je toliko prirodna da vam vjerojatno ne pada na pamet da je neki od tih smjerova postojanja vredniji od drugog.
Prošetajte isto tako po Zagrebu, toj metropoli wannabe, i vidjet ćete samo dvije skupine ljudi: bijele žene i bijele muškarce, od čega sve bijele žene izgledaju kao da se oblače u istom dućanu. Isprika, postoji još jedan dućan - onaj u kojem se oblače sve arhitektice.
Da skratim – svi su prokleto uniformirani. U jebenom strahu da izraze ikakvu individualnost makar izborom odjeće, sve zagrepčanke smjelo hodaju u svojim uggsicama (korijen čijeg naziva je očito riječ ugly, ali vidim da sam usamljena u tom razmišljanju) i očajnički se trude uklopiti u masu. Da naprave drugačiji izbor koji okolina neće odobriti? Taj si horor ne mogu priuštiti.

Ista je priča sa svim životnim izborima u našoj zemljici. Zna se kako to treba ići: završiš školu, upišeš fakultet, tamo nađeš dečka, hodaš s njim par godina, diplomiraš, nađeš posao, udaš se, dobiješ dijete, prvo pa drugo, a ako muž zastrani s ljubavnicom i treće, „da spasiš brak“. Ako nisi našla muža na faksu, dopušteno ga je naći i na prvom poslu. Onda se još uvijek stigneš udati do tridesete. Sve druge opcije su plivanje kontra struje, dakle neprihvatljive.


Biti single u tridesetima je dosta neugodno. Da, izađeš ti vani vikendom i izvrsno plivaš u potocima alkohola, ali onda dođe prokleta nedjelja, nepisani dan za obitelj, a ti ni kučeta ni mačeta da se s tobom sklupča pod dekicu i gleda grozne filmove na TV-u. Pa si misliš kako bi sad bilo fino da imaš nekoga… Makar da mu pereš gaće.

Source:Pinterest
Gori od nedjelja su jedino blagdani. To je isto problem. Ok, za Božić ćeš otići starcima na ručak, a i dočekivanje Božića u Hrvata se svodi na lokanje od Badnjaka do Štefanja pa ćeš se i tu dobro uklopit. Ali eto ti Nove godine pa moraš ići na nekakav glupi doček, na mjesto koje ti možda uopće ne odgovara, sa škvadrom koja ti uopće ne odgovara, potajno se nadajući da ćeš možda baš tu upoznati nekoga. A zapravo ti je već pun kufer hopsanja na štiklama, mamurluka drugi dan, isforsiranih tuluma i najradije bi da imaš nekog s kim ćeš dočekat Novu godinu pod gore spomenutom dekicom. Izlasci su super stvar, ali samo onda kad izlaziš jer želiš, a ne kad moraš jer nemaš kud sa sobom i životom.
Svadbe da ne spominjem. Tamo su svi, ali svi u paru, i ako te posjednu za „singles table“ znaj da ćeš večer provesti okružena geekovima, nerdovima i mladim bratićima mladenke, osjećajući na leđima sažalne poglede uparene većine. I ne možeš si ni skratit muke jer svi znamo da je nepristojno otići sa svadbe prije 2-3 ujutro. Pa si misliš – šta sve ovo meni treba? Jesam mogla lijepo ostat s nekim od bivših dečki ili dat šansu onima koje sam bahato otkantala misleć' da ima još vremena?

Pa onda te priče o kompromisima. Te brak je kompromis, te prinčevi na bijelom konju ne postoje, te nije sve u izgledu, te nije sve u seksu (pritom nitko ne kaže u čemu je zapravo to „sve“), te ne smiješ biti tako zahtjevna... Ispada da je onaj neugledni tip iz IT-a kojem se očito sviđaš zapravo zadnji vlak. Zašto mu ne bi dala šansu? Kad su svi pristali na kompromise, zašto ne bi i ti?

Ali pitam ja tebe – što bi bilo da su svi, ali baš svi single u tridesetima, kao što su svi bili single u dvadesetima? Da li bi te i onda mučilo što si single? Ne bi. Uživala bi u životu kao i do sada pa bi se netko pojavio već kad bi se pojavio, sasvim nebitno, jer ne bilo tog pritiska „svi su se skrasili pa moram i ja“. Upravo o tome se radi. Dogodi se trenutak, i stvarno kao da se dogodi preko noći, kad se okreneš oko sebe i skužiš da su svi tvoji prijatelji s kojima si do nekidan tulumarila bez prestanka – sretno upareni. I nemaš više s kim provoditi vrijeme. I oni su podlegli pritisku društva (ok, neki su to napravili i iz pravih razloga) i nastavljaju sa životom kakav se od njih očekuje, bilo to ono što su htjeli ili ne. Zapravo, mislim da su nam mozgovi toliko isprani da svi i mislimo da je to ono što želimo.

Da se razumijemo. Uopće ne propagiram single life, naprotiv. Samo mi neopisivo ide na živce kad se moramo ukalupiti u neke zadane forme iako nam one možda uopće ne odgovaraju, ali ih društvo, više ili manje suptilno, nameće. I onda pod pritiskom okoline donosimo odluke koje nam zapravo nikako ne idu u korist. Netko se želi upariti, netko ne. Netko želi imati djecu, netko ne. Idite za onim što vam je u srcu, makar imali sto godina. I budite sigurni da ako nešto zaista želite, život će vas tamo i odvesti. Ovo nije Rhonda Byrne Tajna, nego iskustvo. Imam puno prijateljica za koje su se roditelji već godinama brinuli „da neće naći nikoga“, a baš sve su se na kraju uparile. Ali udajte se i rađajte djecu zbog sebe, a ne zbog društvenih konvencija.

Društvo se upravo grozi svega što je drukčije. Ne samo u Hrvatskoj, svugdje je tako, samo u drugim zemljama daju malo širi spektar onog što se smatra prihvatljivim pa tako npr. Ameri misle da žive u slobodnoj zemlji. Kako da ne. A mi smo vrlo nedavno ulupali lovu koju nemamo da bismo homoseksualce spriječili da uđu u brak koji nisu ni tražili. To najbolje govori o tome gdje živimo i čemu se manjina u ovoj zemlji može nadati. Da joj se jednaka prava zabrane Ustavom. A vi, drage prijateljice single u tridesetima, i vi ste manjina. I društvo vas ne voli. I zbilja se nadam da niste na referendumu glasale za. Protiv sebe samih.

Ne dajte da vam buka biološkog sata ometa razmišljanje. Izbor partnera s kojim ćete provesti život je jedna od dvije najvažnije odluke koje ćete donijeti u životu (druga je naravno izbor zanimanja). Ako s tim partnerom još imate i dijete, onda je ta odluka još veća jer ste zauvijek vezani. Možete se vi razvesti, ali u stvarnosti će vas samo smrt doista rastaviti. Da li zaista želite da razlog iza vječnog vezivanja s nekim bude činjenica da su se sve vaše frendice već udale, noćni život je banana, imate već eto 33 (neki su i umrli u tim godinama), a i starci vas već gnjave kad će unuci?

Kod teme single u tridesetima uvijek se sjetim serije Seks i grad. Na stranu sad hipokrizija iste – kao slavi žensku neovisnost, mijenjanje frajera i slično, a zapravo sve protagonistice cijelo vrijeme samo ganjaju princa na bijelom konju. Serija je bila užasno zanimljiva, a najzanimljivije od svega je vidjeti kada je završila – onda kad su se svi likovi uparili. Pokušali su scenaristi i nakon toga napravit još dva nastavka u vidu filmova, ali ti su bili jedan gori od drugoga. Iz bračnog života naprosto ne možeš izvući ni izbliza tako zanimljiv sadržaj kao iz predbračnog. Nije vama uopće tako loše kao što mislite, samo ovi poženjeni vam to neće priznati. Pa vi ste im jedina utjeha kad im u braku ne ide. „Ma pusti, muž mi je katastrofa, ali bolje to nego da sam sama, pogle Matildu kak je u komi, 35 i još se nije udala…“.

Drage singlice, uživajte u slobodi i ne dajte se smesti. Trideset-šmideset, danas se ionako svi razvode i slobodnih (doduše s prtljagom) ima na tržištu koliko hoćeš. Ako vam je to zbilja bitno, dokopat ćete se i muža i djece, obećavam.  A jednom kad se to dogodi sa sjetom ćete se prisjećati noći kad ste nakon druge butelje s frendicom na šanku raspredale kako „više jednostavno nema dobrih frajera…“. Ima, ima. Uvijek nekako ispužu ispod nekog kamena kad se najmanje nadate. 

Sačuvajte taj kamen. Dobro će vam doći kad se udate.

*Ovaj tekst je namijenjen isključivo ženama. Biti single u tridesetima kod muškaraca samo znači biti „poželjni neženja“. Ni med cvetjem ni pravice…

Follow BZAZZ on Facebook

petak, 13. prosinca 2013.

KAKO IZBJEĆI VJENČANJE

Ovako: skupite lovu, pratnju, obucite neku haljinu koju ste već nosile u sličnim prigodama i otiđite na to prokleto vjenčanje. Mislim da se izlažete većoj neugodnosti ako ne odete nego ako odete. A ako vam se baš jako ne ide, već ćete nešto smisliti. Neodgodive poslovne obaveze su uvijek dobar izgovor za one koji nemaju djecu. A ako imate dijete – o, pa to je neiscrpni izvor isprika za sva druženja koja želite izbjeći u životu. Samo recite da je dijete jako bolesno. Tu se doduše uvijek javlja moment da bi ga teoretski mogao čuvati netko drugi, ali budući da se to dogodilo eto neplanirano, u zadnji čas, svi potencijalni čuvari djeteta već imaju druge planove. Ovo je sigurna metoda, ali ima dva problema: prvo, najvjerojatnije ćete se zacoprati pa će vam se dijete zbilja razboljeti. Drugo, ti ljudi su zakupili i platili mjesto za vas, a vi ste u zadnji čas otkazali. To se zove bit ono što ne zovemo lijepim imenom. Budite prema ljudima kakvi biste htjeli da oni budu prema vama. Karma is a bitch. 

nedjelja, 25. kolovoza 2013.

LJUBAVNICE


Ljubavnice nikako ne mogu shvatiti zašto njihov dragi ne ostavi zakonitu ženu. A ljubavnica i on se toliko vole, nikad viđenom strašću, oni su soulmates, nije to samo seks… Više je s njom nego s obitelji, sa ženom više praktički ne spava, s njom je samo zbog djece, financija… Ljubavnici nije jasno kako on može ostati u tako lošem braku, sa ženom koju ne voli i koja ne voli njega. Naravno da ljubavnici nije jasno. Jer ljubavnica nije nikad bila u braku. Ono što ljubavnici zapravo nije jasno je da on uopće nije u lošem braku. Brak u kojem muž i žena nakon dugo godina funkcioniraju više kao cimeri nego kao ljubavnici, brak u kojem ih zajedno drže samo financije i djeca je sasvim normalan brak. 

Brak je zajednica u kojoj svi imaju svoju funkciju i zna se kako se odvijaju procesi. Brak je poduzeće. Brak i ljubavna veza nemaju veze jedno s drugim. I dok se vi križate lijevom i desnom kako on može biti u takvom odnosu i mislite da biste vi na njegovom mjestu takvo nešto odavno prekinuli zbog ovakve ljubavi kakvu vas dvoje imate, njemu ne pada na pamet da se rastane. Jer on zna ono što vi ne znate. Da je to što ima s vama imao i sa zakonitom suprugom. Pa je to s godinama nestalo, kao što strast s godinama nestaje, to joj je u prirodi. I zašto bi sad srušio cijeli svoj život da s vama počne ispočetka, a zna da će se to što vas dvoje imate nakon par godina pretvoriti u to što ima sa ženom. 


I ne samo to. Vi ne znate što se zapravo događa u njihova četiri zida. Možda biste se iznenadili kako stvari uopće nisu tako jako loše. Vi ste samo jedan dio njegovog života. Njegovog života koji, ako mene pitate, funkcionira sasvim dobro. Ima ženu koja obavlja sve što žena treba obavljati, ima ljubavnicu koja obavlja sve što žena ne obavlja, ima djecu koja su sretna i dobro jer su roditelji skupa (a djeca su ipak najvažnija svakom normalnom čovjeku), on i žena imaju čitav svoj svijet, oni imaju zajednički život. A vas dvoje ga zapravo nemate, koliko god vam se činilo suprotno kad se eventualno družite s nekim njegovim prijateljima i osjećate se kao da ste u zakonitoj vezi. Jer samo neki njegovi prijatelji znaju za vas, a bome svi znaju za njegovu ženu.



Nemojte biti naivne. To što čovjek ne spava (redovito) sa svojom ženom ne znači da ima loš brak. To što čovjek ne razgovara sa svojom ženom o svojim snovima i željama, nego samo o djeci i tome tko će iznijeti smeće, ni to ne znači da ima loš brak. To samo znači da je u braku. Takvi su brakovi. Ako baš ima nepopravljivo loš brak, a vas voli, onda će se i rastati. Imam ja prijateljicu zbog koje je muž rastao od tadašnje žene i kasnije oženio nju. Ali to spada u sferu urbanih legendi, područje statističke greške. I on je očito imao loš brak. 
A ako vi zabrinuto čitate ove retke jer ste skupa već tri godine (ili nedajbože više), a on se još uvijek nije rastao, sva je prilika da ni neće jer zapravo ima najnormalniji brak. I još ima ljubavnicu koja pruža sve što treba njegovom egu, srcu i onom najvažnijem organu. Nije lud da to odbaci.

Ako ste u svojim dvadesetima, vjerojatno ne trebate previše brinuti. Shvatit ćete još na vrijeme da to ne vodi nikamo, prekinuti jednom tu vezu (ili će je on prekinuti kad mu žena da ultimatum), naći nekog normalnog slobodnog tipa i nastaviti sa životom kao da ništa nije bilo. Uostalom, dvadesete su godine kad se još tražimo, i greške su još dozvoljene, iz jednostavnog razloga što se još daju ispraviti. Ali ako ste u svojim tridesetima, budite svjesne da upravo trošite najbolje godine svog života i vjerojatno nepovratno gubite priliku da jednog dana imate svoju, pravu obitelj, ono što on već danas ima. Da vas zbilja voli, onako kako bi zbilja trebalo voljeti, sam bi vas potjerao od sebe i ne bi bio takvo sebično đubre. Mada, moram priznati da bi me jako iznenadilo da za takav slučaj čujem igdje osim u ljubavnom romanu.

Ljubavnice su kao gljivične infekcije – preko 70% žena je barem jednom u životu imalo to iskustvo, ali o tome se priča samo s najbližim prijateljicama. Ako mislite da je baš vaša veza posebna - razmislite ponovo.