ISPLATI LI SE TROŠITI NOVCE NA SKUPU ŠMINKU

Sve zavisi koliko imate godina. Za početak, sveto pravilo šminkanja – što je žena starija, treba se manje šminkati, a mlađe mogu što hoće. Kad imate 15-25 izgledate sjajno kakvu god šminku stavile na sebe. Možda vam se sad tako ne čini, ali već za deset godina ćete gledati svoje slike s kako-sam-bila-lijepa uzdahom. U tim se godinama apsolutno ne isplati investirati ni u što od dekorative. I jeftin puder će na vama dobro izgledati, a o ostaloj šminki da ne pričam. Dakle, nabava šminke u drogeriji, ne parfumeriji.

Kad imate 25-35, tu se već isplati uložiti u tekući puder. Naravno, ako ste i dalje solo, živite super sretnim životom bez obaveza slobodno se i dalje držite savjeta iz skupine 15-25. Ali u ovim godinama žene najčešće počnu raditi neke zahtjevnije poslove, dobiju djecu, općenito nagomila se hrpa obaveza i vaš život postane prilično naporan, što vam se vidi i na licu. Zato, trk po malo bolji puder. Rumenilo, maskara i sve ostalo što koristite – nema smisla da bude skupo, to se zbilja ne kuži. I da, YSL touche eclat i slični proizvodi mogu jako puno napraviti za svježinu vašeg lica. U ovim godinama rumenilo postaje ženin najveći prijatelj jer licu daje boju koju je život isisao, ali s rumenilom vrijedi pravilo less is more. Ovo posebno naglašavam jer me samu često ponese četkica pa dođem na posao izgledajući ko snaša.

Negdje u ovim godinama bi bilo super da posjetite šminkera i da vam on kaže kako da se najbolje našminkate s obzirom na vaše lice. Danas ih već ima koji nude te usluge. Možda ćete se iznenaditi kad skužite da cijelo vrijeme furate šminku koja uopće ne naglašava vaše najbolje strane, nego suprotno. Razni make-up tutoriali na netu ipak nisu prilagođeni baš vašem licu i od njih se nećete puno okoristiti. U savjet dobrog i dobronamjernog šminkera vrijedi uložiti zadnju paru. I ako morate birati, ne tražite da vam pokaže večernju, nego dnevnu šminku, jer večernju ćete puno rjeđe koristiti. Ovdje ne govorim o šminkerima koji obitavaju u parfumerijama plaćeni od strane proizvođača kozmetike jer njihov je jedini interes da vam nešto prodaju i znaju vas našminkati dosta loše. Jednom mi je tako dečko u Mulleru za isprobani crveni ruž rekao da izgledam baš super, a ogledalo je reklo da izgledam kao ukrajinska kurva. Doduše, nisu svi takvi – pozdrav Bojanu iz Chanel make-up studija.

Druga je opcija da pitate neku prijateljicu koja se kuži u šminku i za koju znate da će vam iskreno reći da ocijeni vaše šminkanje i pomogne vam da izgledate bolje, ali kad razmislim koliko takvih ima, zanemarite ovaj savjet.

U godinama 35-45 i svim idućim dekadama uložite i zadnju paru u šminku. Puderi moraju biti apsolutno vrhunske kvalitete jer se u tim godinama puder uvuče u svaku boru i na kraju dana izgledate grozno. Isto tako nije fora kad se ozbiljnoj ženi trusi sjenilo ili kad pojede ruž. Samo obratite pažnju da kod šminke marka ne znači nužno i kvalitetu, odnosno Chanel (kad sam ga već spomenula) u šminki nije ni do koljena Chanelu u modi pa se dobro raspitajte prije nego bacite novce na nešto brendirano. I svakako testirajte apsolutno sve. Naše su prodavačice u parfumerijama jako zgodno shvatile da su uzorci proizvoda koje proizvođači šalju dućanima da se besplatno dijele kupcima zapravo namijenjeni njima, prodavačicama. Pa za vas ne ostane ništa. Ali ima i za to rješenje - ako tražite tekući puder, dođite u parfumeriju nenašminkane, samo s kremom na licu. Ajde, ajde, možete vi to. Ako tražite maskaru, dođite nenašminkanih trepavica pa probajte. Dođite više puta ako treba. Prekrvavo ste radile (vi ili vaš muž ili roditelji ili porezni obveznici, zavisi tko vas financira) da biste bacile novce na nešto što ćete dvaput staviti na sebe i onda kao grešku pokloniti mlađoj sestrični.

Ukratko – mlade cure ne trošite veliku lovu na kozmetiku, srednje godine uložite u puder, a starije uložite u sve. I to je to. Najvažnija stavka na vašem licu ionako su obrve.

ŠTO OBUĆI NA PRVOM DEJTU

Ne znam kako vi, ali ja ne dejtam. Obično se fatalni susreti dogode kad se upoznamo negdje vani (pa sam već obučena, bar do daljnjeg), do kraja noći smo već par, a u roku par tjedana živimo skupa. Pa tu baš nema nekog prostora za prvi dejt. Nikad u svom životu se nisam „našla na cugi s nekim tko mi se sviđa“. Ok, očito sam ja ovdje čudak, a ne vi.

Vratimo se na temu. Kakvo je to pitanje što obući na prvom spoju – obucite ono što i inače nosite. Pa htio se naći s vama, a ne Alexom Chung. Ako idete na cugu, obucite ono što biste obukli za cugu s frendovima. Ako idete u kino, obucite ono što biste obukli za kino s frendovima. I tako dalje. Budite svoji. Vjerujte, dovoljno je nezgodno što dok smo zaljubljeni ionako u partneru vidimo ono što nije, ne moramo to dodatno komplicirati odabirom odjeće koja ne odražava nas ni naš životni stil.

Traperice, majica i cipele na petu (ili ravne čizme ako vam je to đir) – s tim ne možete fulat. Osim toga, normalni muškarci uopće ne uočavaju što imamo na sebi, oni samo vide jel' dobro izgledamo, a ako vas je tip pozvao na dejt, očito ste mu dobro izgledale u onom što ste u tom trenutku nosile. A oni koji kuže šta smo obukle ionako igraju za drugu momčad.

Naravno da ćete obući svoje najljepše izdanje za cugu ili za gdje već idete, samo nemojte zaboga doći u minjaku i štiklama od 12cm i onda kad vas pojebe i odjebe maltretirat prijateljice pitanjem „zašto me nije nazvao?“. Osim ako izlazite van s pripadnikom kaste nogometaši/“poduzetnici“/djeca bogatih roditelja – onda ćete naravno obući ono što u najboljem svjetlu prikazuje vaše donje rublje dok drogirane plešete na stolu u narodnjačkom klubu.

I'm not judging, I'm just saying.

TKO JE GORI, GLORIA ILI STORY

Obožavam časopise. U dugim dosadnim ljetovanjima kod bake i dide (prije otkrivanja čari suprotnog spola) jedino što me spašavalo da potpuno ne poludim od izolacije su bile stare bakine Nade i Praktične žene. Kad sam ih našla u šupi pod prstom prašine, kao da sam otkrila blago. U rijetkim trenucima kad bi mi u ruke došao Svijet, mojoj sreći nije bilo kraja. Još se sjećam jedne naslovnice s predivnom Marisom Berenson. A kako sam prava horoskopska vaga i moda i ljepota su mi visoko na listi prioriteta, vrhunac sezone bez sumnje je bio izlazak priloga „Obucite Cicu“ u Politikinom Zabavniku. Tu vam sreću ne mogu niti dočarati. Svakako, listanje svega tiskanog je za mene sinonim opuštanja i uživanja, a časopisi su mi poseban gušt.

Već godinama (desetljećima?) najprodavaniji časopis u Hrvata je Gloria. To nam zbilja ne služi na čast. Niz tekstova o nekim tamo ljudima i njihovim životima (većina njih potpuno nebitnih i nezanimljivih), garniran s najglupljom rubrikom u povijesti časopisa –  „S kraljevskih dvora“. Mislim, zbilja, koga to zanima? A eto, zanima većinu žena u Hrvatskoj, tako bar kaže naklada. Pritom, ako stavimo na stranu činjenicu da mi je sadržaj potpuno nezanimljiv, jer mnogima očito jest, Gloriji treba odati priznanje da su joj tekstovi zbilja korektni, praktički bez senzacionalizma, što je u ova vremena kad su i dnevne novine žuto smeće (da, Jutarnji) za svaku pohvalu. Najdalje što su otišli s provokacijom  je s naslovom teksta povodom razvoda Mirjane Hrge „Slijepa ljubav za oftalmologa“, tu su me čak i nasmijali. Dakle, iako ne govori ništa dobro o stanju intelekta nacije, Gloria je zapravo potpuno benigna. Isto se ne može reći i za Story.

Story je tihi ubojica ženske psihe. Ne onaj koji vas odmah zakolje pa ste riješeni, nego onaj koji vas svaki dan pomalo truje. Ok, dramatiziram, ali „novinarstvo“ kakvo njeguje Story stvarno ne koristi nikome osim onima koji se na njegovim stranicama nalaze. Ženama koje ga kupuju i čitaju svakako radi samo štetu.

Kao prvo, u Storyju su svi sretni i žive savršenim životima. Ili su tek prohodali, ili se žene, ili – to je tek vrhunac sreće by Story – čekaju prinovu. A jednom kad je dočekaju, te majke „napokon postanu potpune osobe“. Ne znam jeste li primijetili kako u Storyju s nijednom bebom nema problema, sve spavaju cijelu noć i ostvarenje su snova svojih roditelja. Ne ide li vam to malo na živce kad vaše dijete već godinama ne spava i potpuno ste iscrpljeni od svakodnevnog života, kronično ste bez love, svađate se s mužem ili se nedajbože rastajete? Da ne kažem da među akterima Storyja nikad nitko nije ostao bez posla. Njima se samo tu i tamo dogode razvodi, ali to se obradi u jednom članku uz prigodnu fotografiju s ozbiljnim izrazima lica, ta se osoba malo povuče iz javnog života, nećete je naravno vidjeti kad plače i tuguje, i kad se opet pojavi na šarenim stranicama već je našla novog partnera i sretnija je nego ikad. Sve to skupa samo vas može natjerati da se osjećate jadno u svojoj koži, da mislite da je vaš život totalni promašaj, jer vidiš kako su svi u Storyju sretni, zašto nisam ja? Ne samo da su im slike fotošopirane do neprepoznatljivosti (oni rade najbezobrazniji fotošop od svih časopisa), nego su i životi ljudi koji se tamo pojavljuju fotošopirani do bola. Ali to vam nitko ne kaže, vi mislite da je to stvarnost, da se zbilja može biti stalno i neprekidno sretan. Ali ne može. Šta mislite zašto se nacija toliko zabavljala kad su se rastali Vlatka i Dikan? Napokon neko prljavo rublje izneseno na svjetlo dana. Inače sve ko da je oprano Arielom – simply impeccably clean.

To je razlog broj jedan zašto mislim da sve takve časopise treba ili izbjegavati ili čitati sa skepsom. Dajte mašti na volju – vidi nju kako ima dobre sunčane naočale na toj jahti, a tko zna, možda ima šljivu ispod oka jer je muž tuče… I tako. Nije da zagovaram obiteljsko nasilje, ali stvarno ne znam koji pristup preporučit. Jel zbilja želite stalno čitati o tuđoj sreći i blagostanju dok ste jedva skucali 12 kuna da to kupite?

Drugo, i još gore, Story je prema svima benevolentan. To je eufemizam za toliko smo u dupetu svim javnim osobama da kad te osobe naprave nešto loše, Story uvijek nađe način da ih opravda. Tako na primjer kad je jedan naš „poduzetnik“ ostavio ženu s dvoje male djece zbog jedne novinarke, naslov koji je popratio taj slučaj glasio je „Nisam više mogao lagati ni sebi ni njoj“. Mislim, wtf? Dok ti je žena trudna smucaš se s ljubavnicom i onda kad je malo nakon toga ostaviš zbog spomenute ljubavnice to je korektno i ti si moralan jer ne lažeš ženi (više)? Da ne spominjem kad se jedan naš pjevač rastao od žene po sličnom scenariju (mlađe dijete ima svega par mjeseci u trenutku razvoda), Story je promptno objavio slike gdje se „brižni tata“ lopta sa starijim sinom uz priču da razvod nije utjecao na viđanje oca i djece. Tata je odselio kod druge žene, ali djecu i dalje viđa kao prije? Drago uredništvo, koliko glupim smatrate čitatelja? Ne mogu nikako prokomentirati sam događaj bez da napišem nešto što će zvučati kao poziv na linč, a to naravno ne želim, pa ću se suzdržati od daljnjih komentara.

Život je većini nas (nakon neke godine) dovoljno kompliciran da je jedino što nas može utješiti činjenica da je svima tako. Jer to jest činjenica. Svi imamo dobrih i loših dana, mjeseci i godina, bili mi javna osoba ili ne. A časopisi koji čine da mislite da postoji stanje permanentnog blaženstva (i direktno je vezano uz celebrity status) bi trebali prestat izlazit jer stvarno ne čine ništa dobro. I nemojte misliti da ste loša osoba ako se pomalo radujete kad se neka od tih osoba sa spektakularnim vjenčanjem, predivnom djecom i ostalim razvede. To je ljudski. Ako su vam trljali na nos svoju sreću, neka ne očekuju sućut u svojoj nesreći.         

TORBE I TO (KOLIKO TORBI ŽENA TREBA IMATI I OSTALE ZAVRZLAME)

Ne znam da li ste primijetili da sve, ali redom sve javne ženske osobe u intervjuima spominju cipele kao svoju slabost. I sve ih imaju bezbroj pari. Ja sam do svoje brat-bratu dvadesete mislila da je dovoljno da imam po dva para cipela za svaku sezonu – jedne za dan, jedne za noć. How uncool of me.

No čak i tada dok cipele nisu bile „my thing“ sam mislila da se za njih isplati izdvojiti koju kunu više. Žena zaista neizmjerno bolje izgleda u fenomenalnoj štikli nego u ravnim cipelama. A ako želimo da ta štikla bude koliko-toliko udobna i da baš ne uništimo kralježnicu, onda nam dublje posezanje u novčanik ne gine. Ali torbe? Zar zbilja mislite da nas torba može uljepšati? Kako? Može biti samo lijep dodatak našoj ruci.

HERMES BIRKIN

Za početak, sve i da nije skupo, imati puno torbi je komplicirano. Ionako se ujutro jedva izvučem iz kreveta za posao i sve suvišne radnje su mi užasno naporne, pa još kad moram seljakat stvari iz torbe u torbu… Gubljenje vremena. Da ne kažem da se onda često neke stvari i izgube, naravno baš one koje vam trebaju u nekom već ključnom trenutku, i tako dalje. Ako ste od onih kojima ništa nije teško, samo dajte, ja sam previše komotna za takvo što. Jedna torba za dan je apsolutni zakon. A budući da više nisu devedesete kad je ista boja cipela i torbe bila apsolutni must, sigurno da možete imati dnevnu torbu koja „ide na sve“, ako vam je to bitno. Eventualno još jednu za one rijetke kombinacije koje zahtijevaju nešto drugačije.

CHANEL BOY

Budući da (više) ne izlazim tako često, onda mi je i jedna torba za noć sasvim dovoljna, ali ozbiljnije partijanerice ih trebaju više. Srećom kod torbi vrijedi manje materijala – niža cijena, pa vas sastavljanje kolekcije za večernji izlazak neće odvesti u bankrot. Inače, najvažniji zahtjev koji večernja torba treba zadovoljiti je da se ne zafleka kad ju odložite na šank mokar od prolivene cuge.

Što se tiče cijene, tu sam još rigoroznija. Prvo, mislim da nema ništa gore od kupovanja it-torbe. Svaka it-torba je već iduće sezone bez iznimke out-torba. Umrla sam od smijeha kad sam čitala da je jedna naša posvuduša kupila it-torbu koju će, kaže valjda da se ispriča na velikom trošku, otplaćivati do iduće sezone. Taman dovoljno dugo da izađe iz mode.

Zara recimo nudi torbe koje super izgledaju, vrlo su moderne, a ne koštaju pravo bogatstvo. Ako želite svake sezone novu torbu (ja da), to je najbolja adresa. Imaju oni i super izgledajuće cipele, ali udobnost i kvaliteta im nisu jača strana. HM-u se isto znaju zalomit dobre torbe, ali to je više iznimka nego pravilo. Njihove torbe su jeftine i to se na njima nažalost i vidi. Kod Zare to nije slučaj.

Torbe zbilja ekspresno brzo izlaze iz mode, puno brže od cipela, i u njih se zaista ne isplati uložiti veliku lovu, niti ih trebate puno. Postoje naravno klasici poput Birkinice ili 2.55, ali mislim da to nije za nikoga mlađeg od 40, a svakako nije za nikog s prosječnim budžetom. Osim toga, ako baš imate 2000 eura viška, onda je Chanel Boy puno bolji izbor (zvučim ko Lana Biondić, znam). Vuitton sa svojim karakterističnim uzorkom ne volim, podsjeća me na žene s puno love i bez stila koje misle da je to vrhunac ukusa i subotom na špici prešetavaju svoje fasada brakove. Thanks, but no thanks.

U konačnici, žene su jedini spol koji će zapaziti vašu super torbu pa vi vidite je li vam to bitno. 

FRENDICU JE PREVARIO DEČKO, A JA SAM ZA TO DOZNALA. REĆI JOJ ILI NE?

Nema većeg biti ili ne biti u životu dvaju prijateljica nego kad je dečko prevari, a ti za to doznaš. To neće biti test njihove ljubavi, nego test vašeg prijateljstva. 

Bila je jedna epizoda Seksa i grada na tu temu pa je Samantha rekla otprilike ovako: Nemojte se miješati. Ako frendici kažete da ju dečko vara i ona prekine s njim, onda ste vi krivac za njihov prekid. Ako joj kažete i ona ostane s njim, onda će vas izbjegavati u širokom luku jer zna da vi osuđujete to što su ostali skupa. I to je sve istina. Ali ako vi znate da vam prijateljicu dečko vara, a ne kažete joj to, kakva ste vi to onda prijateljica? I zamislite treći scenarij, prijateljica na koncu ipak dozna za prevaru, ali ne od vas, i dozna da ste vi znali svo vrijeme. Say goodbye to friendship.

Gotovo da nema izlaza iz ove lose-lose situacije jer u svakom od navedenih slučajeva prijateljstvo će se ili prekinuti ili ostati trajno narušeno. Postoji samo jedan način – dogovoriti se unaprijed. Pitaj prijateljicu što bi ona htjela u takvoj situaciji, da joj kažeš ili ne. Što god da ona na to rekla, lako je moguće i da je dala krivi odgovor jer nitko zapravo ne poznaje sebe do te mjere da zna kako će se osjećati u situaciji u kojoj još nije bio. Tako da možda ona traži da joj kažeš, a kad dođe do toga vidiš da bi bilo bolje za nju da joj nisi rekla. Ali to te ne treba brinuti - ti imaš opravdanje da si napravila ono što je ona od tebe tražila i sve i ako se bude ljutila na tebe, tvoja je savjest čista.

Ja sam sa svojom najboljom prijateljicom davnih dana dogovorila što ćemo napraviti dođe li do takve situacije. Još da se mogu sjetit što mi je rekla…

FRIENDS WITH BENEFITS

Za neupućene, iako sumnjam da takvih ima, relativno nedavno se pojavila sintagma friends with benefits, a ako se ne varam snimljen je i film na tu temu. Friends with benefits (u daljnjem tekstu fwb) opisuje situaciju gdje imamo dvoje ljudi suprotnog spola koji su prijatelji, ali se povremeno i poševe, no i dalje nastavljaju s prijateljstvom i odnos ne pređe u vezu. Koliko često se taj seks događa ne bih znala reći jer kad sam i imala takve kombinacije nitko si nije utvarao da smo prijatelji, već se to zvalo pravim imenom, a kad se pojavilo to fwb, već sam debelo shvatila besmislenost takvih aranžmana i napustila ih. Trajno.


Rado bih upoznala tipa koji je smislio ovaj koncept. Mislim, nema sumnje da je to smislio frajer, a ne žena. Da mu stisnem ruku, onako, ri-spekt. Jer pazite kolika je genijalnost ove priče i koliko ona muškarcima ide na ruku: time što ima neku curu koja mu je fwb osigurao si je da ima sigurnu ševu kad god to poželi, s curom koja seks k tome odrađuje s posebnim angažmanom (jer da joj nije stalo ne bi to radila na redovnoj bazi), bez ikakve obaveze prema njoj, a ona će se još osjećati i povlašteno umjesto iskorišteno (jer ipak je fwb, a ne jebulja vulgaris), kao da ima neki poseban status u njegovom životu. Pa to je fenomenalno! I još joj može pričati i o drugim ženama koje su mu zbilja napete, a ona se pritom ne smije osjećati loše, jer ipak su friends. Mislim da je ovo nešto najbolje što su muškarci izmislili od… Pa, vjerojatno kotača.

Ne bi tu bilo ništa loše kad bi ti aranžmani odgovarali ženama. Ali žene imaju drugi mindset. Naravno, svaka žena može spavati s frajerom zato što joj je zgodan, bio je takav trenutak i slično, ali žena će to s istim frajerom napraviti jednom. Eventualno dvaput, da vidi ima li tu još nešto, ako nije već kad se rastrijeznila shvatila da je to sranje. Ponekad od one night standova ispadnu i veze, ali to se uglavnom nazre već na početku. U svakom slučaju, ako žena spava s frajerom više od tri puta, njoj je stalo, to više nije samo seks. I tu nastaju komplikacije. Jer frajeri mogu spavat s istom ženom beskonačno puno puta, a da je to za njih zaista samo seks. Zapravo, spavat će onoliko dugo koliko će im trebati da nađu neku žensku s kojom žele biti. Ono, u vezi.

Dakle, kad ste vi muškarcu friend with benefits, vi niste nikakav frend (da sad ne ulazim u to da pravo prijateljstvo između žene i muškarca zapravo ne postoji). U trenutku kad nađe pravu curu vaše će prijateljstvo, gle čuda, odumrijeti prirodnom smrću. Ima li potencijala da vi postanete ta prava cura? Pa, ako to niste postali do sedmog-osmog seksa, sva je prilika da ni nećete. On vas u glavi ima označeno „for sex only“, a s te se pozicije ni ozbiljnije igračice nisu uspjele maknut na poziciju „for marriage and children“. 

U principu, mi žene smo za sve krive. Uvijek nešto prokleto analiziramo, najčešće tamo gdje analiza uopće nije potrebna. Muškarci su pravocrtni, inače kako bi se vratili u onu pećinu s ulovom. Ako je nešto rekao, to i misli. Ne misli nešto drugo. Ako vas nije nazvao, to je zato što vas nije htio nazvati. Iz kojeg razloga – nebitno. Nije htio. I ne zato što mu je umro pas ili je potresen situacijom u svijetu. Ovo bi svaka majka objasniti svojoj kćeri – ne traži skrivene poruke kod muškarca. Nema ih. Ako vaš ševi, a ne zove vas curom, onda ste mu samo besplatna, well, kurva. Zato pokupite još to malo dostojanstva što vam je ostalo i izađite iz te priče dok vam ne postane previše stalo. 

Ili ostanite u toj priči, trošite svoje vrijeme i emocije jer možda, možda postoji jedan promil mogućnosti da ipak jednog dana on shvati da ste vi njegov soul mate pa budete skupa. I onda baš vi budete onaj slučaj kojim cure u besperspektivnim situacijama jedna drugu tješe „znam ja frendicu od frendičine sestrične koja je bila fwb pa danas evo planiraju svadbu…“. Šta je par potrošenih godina života i slomljeno srce prema mogućnosti da postanete urbana legenda.