Prvi je siječnja i svi pišu o željama u 2014. pa zašto bih
ja bila iznimka. Uglavnom su to sve iste želje – da nam bude dobro, bolje nego
prošle godine, da budemo zdravi, da imamo što jesti, da volimo i budemo voljeni
i to je uglavnom to. U tim željama doduše nedostaje ono osnovno – da budemo
živi i u isto doba iduće godine, ali to nam se valjda podrazumijeva. Što je isto
dobro jer znači da nas optimizam nije napustio, svim nedaćama unatoč.
Taman kad sam mislila da nema ničega što mogu vama i sebi
poželjeti što već netko nije, sjetila sam se jednog pojma koji je iskrsnuo dok
sam pisala o solerima u tridesetima.
Radi se o kompromisu.
Dragi moji, želim vam da u 2014. imate što manje kompromisa.
Da ne morate pristati biti okruženi ljudima koji vam ne čine
dobro.
Da ne morate pristati da vas cijene manje od onoga što
vrijedite.
Da ne morate pristati na posao koji vas ne raduje ili vam ne
omogućava život dostojan čovjeka.
Da ne morate pristati živjeti onako kako ne volite, ma što
to za vas značilo.
Želim vam da u svakom danu 2014. napravite nešto lijepo za sebe, pa bila to i sasvim mala stvar, nešto što će vas radovati i podsjetiti zašto je lijepo biti na
ovom svijetu. Jer neki dobri, dobri ljudi više nisu među nama i rado bi bili na
vašem mjestu.
365 malih radosti nije malo.
Sretna vam nova, neka ste mi živi i zdravi. Ljubi vas Bzazz.