Postoje ljudi čiji je posao pomoći onima koji
su u nevolji. Ne mislim na Gorsku službu spašavanja, nego na specijalce koji interveniraju
kad se nađemo u životnim problemima nevezanim s nadmorskom visinom, a iz kojih se
ipak ne znamo sami iščupati. Dakle psiholozi, psihijatri, life coachevi i
slično.
Ja nisam od tih. Apsolutno sam nekvalificirana
detektirati koji je vaš problem (ako ga imate), zašto ste se u istom našli i
kako iz njega izaći. Povrh svega sam u životu donijela i čitav niz ne osobito
pametnih odluka, dakle zaista nemam nikakve reference da pomognem nekome tko
radi to isto, osim da zajedno utopimo tugu u alkoholu. Ali čak je i moje
nestručno oko primijetilo da bi prosječan čovjek lako izbjegao upadanje u
sranja raznih vrsta kad bi se u životu držao nekih osnovnih načela. Nešto su
mudre poslovice koje mi je uzalud ponavljala pokojna baka, nešto su misli koje možete
naći na svakom trećem Facebook zidu (i svejedno ih ignorirate), a neka sam pravila
sama dokučila, svoj naivnosti unatoč. Pa krenimo s temeljnim životnim
mudrostima by Bzazz:
1. Pretpostavka je majka svih zajeba. Ovo je
valjda prva lekcija koju mlad čovjek nauči. Kad sudimo o nečemu i nekome, krećemo
od sebe. Prognoziramo tuđe ponašanje na temelju onog što nam se samima čini
logično napraviti. Kako krivo. Nemojte ni pokušavati pretpostaviti što je
drugoj osobi u glavi jer, osim ako vam je ta osoba netko s kim cijeli život
živite, ne znate točno kakav je život imao da bi danas razmišljao kako
razmišlja. A često ni onda ne znate. Razlog tome je zapravo činjenica da:
2. Ne postoji univerzalna istina. Ovo sam svojedobno
negdje pročitala uz reakciju „pih, koješta“. Mislim, kako ne bi postojala
univerzalna istina? Ako je nešto bilo ovako, bilo je ovako, a ne onako. E, pa
nije. To što sam ja rekla nije isto onome što ste vi čuli. To što sam ja
vidjela nije isto onome što ste vi vidjeli. Čovjek svijet oko sebe interpretira
kroz prizmu sebe samog kao glavnog lika i vlastitih iskustava pa biste se iznenadili
kako dvije osobe mogu različito protumačiti isti događaj. Vi poznajete svoju
istinu, a kakva je tuđa, nemate pojma.
3. Ako želiš doznati kakav je čovjek, ne slušaj što govori, nego gledaj
što radi. Moj osobni favorit među mudrostima, ukraden
nekom umirućem mladom znanstveniku. Ovo je tako jednostavno, a tako genijalno,
kao uostalom i sve druge genijalne stvari u životu. Često se nađemo razočarani
jer smo vjerovali nečijim slatkim riječima, a da smo samo otvorili oči i
gledali što radi, a ne što govori, skroz bi nam se druga slika ukazala. Ona
prava. A za one koji žele procijeniti čovjeka, a nemaju baš vremena za
promatranje, tu je mudrost broj četiri:
4. Želiš li brzinski otkriti čovjekov karakter, odigraj s njim društvenu
igru. E, do ovog sam sama došla. Misleć' da poznajem
neke svoje prijatelje u dušu sjela sam s njima za kartaški stol, a kad ono…
Samo sam gledala kako moralne vertikale postaju horizontale. Nisu se oni
promijenili, samo ja nisam prepoznala njihov pravi karakter (jer nisam
slijedila pravila 1,2 i 3). Obično kartanje je sasvim dovoljno da procijeniš
nečiji karakter. Čak i bela će poslužiti, a ako ste ozbiljniji kartaš, nakon
tri partije prefa naučit ćete više o čovjeku od njegovog psihoanalitičara u pet
godina seansi. Ipak, moj osobni favorit u ovom kontekstu je Rizik. Osim
kategorije totalnih luđaka i onih koji moraju pobijediti pod svaku cijenu, tu
možete vidjeti i apsolutno najnižu kategoriju ljudskih bića: pizde koje sklope
s tobom pakt pa te izdaju zbog novog pakta s konkurencijom. Kad smo već kod
druženja, pada mi na pamet jedna vrijedna:
5. Ne vjerujte ljudima koji ne piju. Govorim
naravno o alkoholu. Naći će naravno vaši trezveni prijatelji razloge zbog kojih
kao ne piju, ali vjerujte staroj šankerici da je jedini stvarni razlog zašto
netko ne pije alkohol taj što ne želi izgubiti kontrolu nad sobom, nikad i ni
zbog čega. A ljudi koji ne žele baš nikad izgubiti kontrolu su ljudi koji svašta
kriju i čiji su pravi karakteri sasvim drugačiji od onoga što prikazuju. Iz
ovog pravila izuzimam samo one koji su a) alergični na alkohol (jadni ljudi),
b) djeca alkoholičara ili c) i sami su bivši alkoholičari. S ostalim
trezvenjacima ne želim imati posla. Nikad.
6. Ako izgleda predobro da bi bilo istinito, nije istinito. Ova se mudrost može uspješno primijeniti na niz situacija, a
najefikasnija je za procjenu je li tip s kojim ste se spetljali narcis ili neka
druga vrsta psihopata. Ako dakle upoznate čovjeka koji vas obori s nogu, s
kojim je sve divno i krasno, ne znaš je li bolji, ljepši ili pametniji, vi ste
soul mates, seks je ludilo, svugdje vas vodi, sve vam kupuje, zapravo ne možete
vjerovati vlastitoj sreći da je taj frajer uopće solo i da je odabrao baš vas…
Well, nije on uvijek bio solo. Bila je i prije vas neka jadnica, i još neka
prije nje, i možda mnogo njih, i sve su nasjele na istu priču. Onu koju servira
na početku i koja nema veze s istinom. Drage moje, ako frajer djeluje kao da je
savršen, ne da nije, nego je nešto sasvim suprotno od toga, a onog trena kad to
shvatite bojim se da će već biti kasno. Iz ralja takvih psihopata teško se
iščupati.
7. Ako ne možeš prepričati priču, nešto u njoj ne štima. Ova mudrost je isto Copyright by Bzazz. Vrlo jednostavno. Vaš frend Ivica
je nešto zajebao. Vi ga pitate dobro wtf. On vam onda ispriča priču kako je
zapravo bilo i da on uopće nije ništa zajebao. Priča završi, vi zaključite „ahaaa,
pa fakat, nisi ti kriv“. U međuvremenu ste frendici Marici ispričali da je
Ivica zajebao i sad joj idete prepričavat Ivičinu priču. I negdje zapnete. Ne možete
je ispričat do kraja, neki dio niste dobro zapamtili, mislite si vi. Ne, ne. To
nije zato jer ste glupi ili ne pamtite dobro, nego zato što Ivica laže. Kad ne
možete prepričati priču znači da priča ne prati logičku nit od početka do
kraja, a tome je tako jer je Ivica morao izmislit nešto u priči da bi se opravdao.
8. Pomozi sirotu na svoju sramotu. Ova mi je
posebno draga jer sam se našla na obje strane, i onoga koji bezuspješno pomaže
i onoga kojemu bezuspješno pomažu. Ljudima naravno treba pomoći kad god se
može, ali ključna stvar je ovdje kad se može, a to nije uvijek, zapravo je vrlo
rijetko. Svi mi nekad zagrebemo po dnu pa nas prijatelji počnu vadit iz dreka,
ali mi za to naprosto nismo spremni. Moramo sami iz minusa doći do nulte točke
da nas se uopće može prebaciti u pozitivu. Postoji razlog zašto smo uopće upali
u sranje jer da nismo „siroti“ ne bi nam se to ni desilo. Sirotome ne možeš
pomoći, prvo si mora pomoći sam. Ili pomozi, ali budi spreman da ćeš se poslije
osjećat kao budala. Tvoj će se trud ipak jednom isplatiti ako je čovjek bio
samo u privremenoj krizi, ali govorimo o onome tko je trajno „siroti“,
zaboravi. Takvome pomoći nema. Inače, postoji i jedna varijacija na temu ove mudrosti:
9. Kad vam netko kaže da je kreten, vjerujte mu. Nemojte
da to u vama probudi reakciju tipa „vidi što je sladak, tako govori o sebi, a
zapravo je super“, tako klasičnu za žene spasiteljice. Da se čovjek pravi da je
super, a zapravo je kreten, to je učestalo (vidi pod točkama 3-6), ali vjerujte
mi na riječ da ne postoji opcija da čovjek kaže da je kreten, a nije. Ako vam
to kaže, postoji razlog za to, a zove se iskustvo njegovog kretenskog ponašanja
u prošlosti kojem vi niste svjedočili, ali jesu druge nesretnice i sad vam daje
disclaimer koji će vam ponoviti prvom prilikom kad se bude ponašao kao kreten. Samo
će vam reći: „Pa jesam ti rekao na početku da sam kreten?“. A vi onda „Ali ja
sam mislila…“. Nemojte misliti. Misliti je drek znati.
Još mi je ostala najveća mudrost od svih, a to
je da samo kontekst definira stvari, međutim u kontekstu da ovo pišem nakon
burnog dočeka nove godine, ajde da to ostavimo za neku drugu priliku. Mislim, ionako
je nezgodno pisati tekstove ovog tipa, a ni ovaj pretenciozan naslov ne pomaže.
„Šta sad ona misli, da zna nešto o životu? Prokljuvila je ni manje ni više nego
temeljne životne mudrosti, a nije joj ni četrdeseta? Danas svaka budala misli
da je kompetentna u koječemu.“, reći će prosječan čitatelj i biti potpuno u
pravu. A opet, ima i ona stara da magarac
i čovjek znaju više nego čovjek sam. E pa sve i da nisam ni čovjek ni magarac
nego obična kokoš, nekog sam đavla valjda do sada prokljuvila.
Stvar je u biti vrlo jednostavna. Svi mi
možemo jedni drugima do neke mjere biti life coachevi jer s tuđim je lako po
gloginjama mlatit. Kad si hladne glave jer se radi o nekom drugom, a ne tvom
životu, prave se odluke ukazuju kirurški precizno. Zato je vašoj prijateljici
savršeno jasno da trebate otkantat tipa koji vam se danima ne javlja, dok ste
vi još uvijek izgubljeni pokušavajući pročitati njegove skrivene poruke kojih
zapravo nema. Da ona ima vašu glavu, ne bi se ni našla u tom problemu u startu.
Našla bi se zato u nekom drugom.
Ja sam – to je valjda očito – najviše izazova
u životu imala s procjenjivanjem ljudi. Shodno tome se sve moje „mudrosti“ mogu
svesti na jedan zajednički nazivnik - kako se ne zajebati kad upoznate novog
prijatelja/prijateljicu/dečka/što već. Nadam se da će vam nešto od ovoga pomoći
u životu, a ako i neće, nema veze. Možda vi imate neku mudrost za podijeliti
koja bi meni dobro došla. Slobodno pišite, bit ću jako zahvalna.
Gornju sam tematiku možda apsolvirala, ali nikad
ne znaš u koje ću iduće govno ugaziti.
