MAJKE PROTIV MAJKI

Source: Time Magazine 

Ne znam jeste li primijetili, ali svijet je pun ljudi bez duha. Sigurno znate nekoga, makar u široj okolini, tko nema interesa, talenata, općenito ničega što bi tu osobu činilo zanimljivom. Možda i ne znate jer su takve osobe predosadne da bi čovjek s njima provodio vrijeme. Pritom je ta pojava, čini mi se, raširenija među ženama, što je vjerojatno vezano za činjenicu da se vrijednost žene i dalje mjeri izgledom, a ne karakterom. Muškarci uvijek mogu postati makar navijači, u nedostatku IQ-a za nešto smisleno. Ali što bi jedna žena bez duha mogla učiniti da si nađe svrhu i da ikoga zanima što ona ima za reći? Znate što? Roditi dijete. Time i najdosadnija osoba koju poznajete dođe u centar pažnje cijele okoline i njene priče o kakanju i podrigivanju prate se poput najnapetijeg trilera.

 Napravile su tako neke žene pravu misiju od toga. One su sad, znate, Majke. Nisu obične majke kao mi, ne, ne. One su nešto više. Potpuno i isključivo posvećene svom djetetu za koje je samo najbolje dovoljno dobro. Njihova djeca ni za živu glavu neće u klokanice – samo je marama dovoljno prirodna. Kašice će raditi isključivo kod kuće i to od sastojaka koji se zovu amaranth i quinoa. Njihova djeca neće ni prismrditi bočicama sve i da umiru od bolova dok doje. Njihovi životi sad napokon imaju smisla jer satima mogu istraživati koje su najnovije i najalternativnije metode za odgoj djece i o tome propovijedati svima koje žele slušati. A samo najbolje među Majkama kvalificirat će se da uđu među Rode.

Da biste shvatili kakva je to udruga najbolje je da odete na njihov forum. Ne bi taj forum bio loš kad bi Rode htjele majkama pružiti pomoć i dati im informacije koje možda ne mogu drugdje naći, što i je deklarativni smisao udruge. Ne, ono što Rode zaista žele je pomoći majkama da postanu Majke. Kao svaka druga sekta, samo žele regrutirati nove članove. Ovu sam ružnu činjenicu otkrila kad sam naivno otišla na njihov forum u potrazi za receptima za dohranu djeteta.

Naime, od svega za što se sekta rodi zalaže, nekako su najzagriženije oko dojenja. Već i vrapci na grani znaju da je dojenje najbolje za dijete i svaka normalna mama koja je u mogućnosti svoje dijete doji. Tako sam i ja. Ali kad sam počela dohranjivati dijete, htjela sam vidjeti mogu li mu napraviti neku kašicu na adaptiranom mlijeku. Otišla ja tako na topic Razgovori o prehrani adaptiranim mlijekom, misleć' da ću tamo naići na bezbroj preporuka majki kao što je slučaj sa svakom drugom temom, bila ona i najbanalnija. A kad tamo – šok. Jedan jedini post (od uredništva portala) koji kaže, suma summarum, da je pružanje ili traženje savjeta ili informacija o prehrani djeteta adaptiranim mlijekom zabranjeno. Zabranjeno!!! 

Daju one neka licemjerna objašnjenja zašto je tome tako, opravdavaju se kako „ni na koji način ne osuđuju niti žele osuđivati roditelje zbog njihove odluke ili stjecaja okolnosti koji su doveli do toga da njihovo dijete nije dojeno“ te da „majke koje ne doje svoju djecu nisu zbog toga loše majke, kao što nisu ni sve majke koje doje svoju djecu dobre majke“. Pazite tu odvratnu hrpu sranja neuspješno umotanu u političku korektnost: ne osuđuju korištenje adaptiranog mlijeka, ali zabranjuju razgovor o istom. Pa koliko nas glupima smatrate? I vidiš vraga, za pitanja prehrane adaptiranim mlijekom Roda upućuje čitateljice na svog liječnika jer osoblje foruma „nije educirano za to, već samo za dojenje“. Jest, kako ne, baš su educirane o dojenju, sve sama liječnica do liječnice. Osim toga, ako je jedini problem što niste educirane o prehrani adaptiranim mlijekom, a želite biti referentno mjesto za majke male djece – educirajte se. I žene koje hrane djecu na bočicu su ljudi i treba im pomoć. Većina njih je dovoljno nesretna što ne doji da bi im se to na ovaj način nabijalo na nos. Ali koga briga za majke koje ne doje, one ionako nikada neće postati Majke pa nećemo trošiti vrijeme na njih. Možda se Rode ne kuže u adaptirano mlijeko, ali u marketing se vidim razumiju - ne troše vrijeme na one koji nisu ciljna skupina.

Majke s velikim M su apsolutni autoritet po svakom pitanju vezano za djecu. Kakva Svjetska zdravstvena organizacija, kakvi pedijatri – Majke znaju bolje. I zahvaljujući  internetu na kojem svaka budala (pa tako i ja) bilo kakvu ideju može prikazati kao apsolutnu istinu, sad su u mogućnosti promovirati što krive, što štetne ideje širom virtualne zajednice. Cijepljenje djece? To je za štrebere, Majke znaju bolje. Od strinine tetke susjede nećakov mali iz Amerike je obolio od autizma i to je sigurno zbog cjepiva. Nema veze što nam se zbog odbijanja cijepljenja počinju vraćati neke opasne bolesti koje smo već praktički iskorijenili i što je neki dan jedna beba umrla zbog komplikacija od ospica. Valjda Majke znaju. Dohrana sa 6 mjeseci? To su glupe dogme, kakav pad željeza ako se dohrana ne uvede na vrijeme, naše Majke će isključivo dojiti… Ne znam, valjda do fakulteta.

Poseban su mi misterij bespelenaši. Za neupućene, to su roditelji koji ni malim bebama ne stavljaju pelene. Da, dobro ste pročitali. Kao da s malim djetetom ionako nema posla preko glave, još si treba dodatno zakomplicirati život time da ti beba ne nosi pelene. Pa onda „osluškuješ“ kad tvoje šestomjesečno ima potrebu piškiti. Dajte, molim vas. Tako je na forumu za bespelenaše neka naivna Pampers majka pitala bespelenašice – dobro kako imate vremena za to? Tko vam čisti, pere, pegla? Znate što su joj odgovorile? Sve redom „politički korektne“ pa kao dozvoljavaju i drugo mišljenje, rekle su da je to - stvar prioriteta. Zamislite tu zloću. Neću ti direktno to reći, ali svatko s pola mozga može zaključiti da moje dijete ne nosi pelene jer sam ja dobra Majka, a ti si loša majka s malim m i dijete ti nije na vrhu liste životnih prioriteta. Jer da jest, ni tvoje dijete ne bi nosilo Pampers.

E pa drage Majke, moram vas obavijestiti da mi nismo loše majke, nego postojimo i kao osobe, za razliku od vas. Imamo i druge interese osim djece, za razliku od vas. I nije to nikakva atomska fizika, samo neke obične stvari izvan sfere roditeljstva koje nam pomažu da ostanemo normalne. Nekad na primjer pročitamo nešto. Ali ono, roman, ne fejs statuse ili forume. Možda s tolikim kućnim obavezama nije mudro uzeti ništa dulje od 200 stranica (zavisi koliko brzo čitate), ali puno je pametnih stvari na svijetu napisano i u tim gabaritima. Uopće nemate vremena za čitanje? Ah da, zauzete ste osluškivanjem kad će se dijete od tri mjeseca popiškiti. Jebiga, to stvarno jest time consuming.

Ima tu još aktivnosti koje jedna mama može upražnjavati, a da nisu vezane za djecu. Bacite na primjer partiju karata. Što ćeš bolje od kombinacije intelektualnog angažmana i druženja s dragim ljudima, po mogućnosti s opuštanjem uz čašu vina. To se može i dok djeca spavaju, ne morate izaći iz kuće, a sigurno će i mužu biti drago da jednom čuje „pedeset do asa“ umjesto „zakaj nisi uzeo pelene broj 4, prerastao je trojku još prije dva mjeseca!“. Ako su djeca jako mala, držite se bele ili trešete, preferans ipak ne bi išao. S tugom u srcu priznajem da toliko vremena ipak nemate i nećete imati još par godina. Ne kartate? Zašto me to ne čudi...

Otputujte negdje. U bilo kojoj kombinaciji i na bilo koju lokaciju, samo negdje otiđite. Ne biste vjerovale kako se horizonti prošire kad čovjek vidi život drugačiji od svog. Odite van bez muža i djece. Ali ne da s drugim mamama pričate o pelenama, nego ono, plešite, pjevajte, pijte, pa makar vam cijeli drugi dan bilo zlo. Ima Bzazz pregršt recepata protiv mamurluka. Preživjet ćete, a vjerujte mi na riječ da ćete se nekih izlazaka u životu sjećati bolje od toga kad vam je drugorođeno prešlo s mrkvice na tikvicu. 

Ili nemojte, držite se i dalje svojih radikalnih stavova. Ja ne glumim političku korektnost i neću reći da je i vaš put sigurno ok jer ne mislim tako. Ima nas majki koje znamo raditi i nešto drugo osim rađati i dojiti, za razliku od vas. I to nas ne čini ništa lošijim majkama, naprotiv. Čini nas još boljim ljudima, a majke su, znate, prije svega ljudi. Možda vam to netko treba ponovo objasniti.

Da se razumijemo, ima izvrsnih inicijativa koje su došle iz redova Majki – osvještavanje žena o pravima na porodu, vožnja djece u autosjedalicama, promoviranje dojenja... Ima ih zaista puno i hvala im na tome. Ali vidjevši njihove militantne stavove tipa „ili dijeliš naše mišljenje ili ga zadrži za sebe“, prisjela mi je svaka dobra stvar koju su napravile.   

Sretno vam bilo s porodom kod kuće, necijepljenjem, bespelenaštvom i ostalim izmišljotinama dokonih čudakinja. Samo tako nastavite. Jedino me zanima čime ćete opravdati svoje postojanje jednom kad vam djeca odrastu.

Follow BZAZZ on Facebook

KAKO ŽIVJETI S MUŠKARCEM DUGO I SRETNO

Source: Pinterest

Svjesna sam da uputa „kako izaći na kraj s muškarcima in general“ zvuči dosta uopćeno, dakle površno. Ni sama nisam pobornik svođenja ljudi pod zajednički nazivnik ni po kojoj osnovi. Ali ipak, ako postoji nešto po čemu se ljudi razlikuju, odnosno po čemu su slični, to je spol. Više od bilo koje druge karakteristike, čovjeka određuje da li se rodio kao muško ili žensko. Tako da, iako se svi pripadnici istog spola naravno razlikuju i bla-bla, postoji par temeljnih osobina koje su zajedničke svim ženama, odnosno svim muškarcima. I one određuju ponašanje na koje će isti najbolje reagirati zavisno o tome što želimo od njih.

Želite živjeti s muškarcem s dugo i sretno? Ništa lakše, zaista. Postoje nijanse razlikovanja zavisno o karakteru promatranog, ali jedno je sigurno i vrijedi za sve frajere na kugli zemaljskoj: želite li ih dugo uz sebe, muškarcima se treba što - diviti.

Eto, toliko je jednostavno. Muževi ne nalaze ljubavnice zašto što su zgodnije od zakonitih žena (najčešće i nisu), jer su mlađe (iako najčešće jesu) ili zato što su naprosto nove (ok, to jest priličan trigger). Oni nalaze ljubavnice jer u njihovim očima vide ono što je u ženinim nestalo odavno: divljenje. Dok u očima nove žene vidiš sjaj kad ugleda svog muškarca, u očima stare u najboljem slučaju vidiš dosadu. Pa ako znamo da zadržati muškarca nije nikakva velika mudrost, zašto onda ipak imamo problema s njima? Zato što je permanentno divljenje užasno naporno za provedbu u praksi, ali o tome nešto kasnije. Za početak par praktičnih primjera kako se diviti muškarcu, a dalje pustite mašti na volju:

Source: Pinterest

1. Divljenje muškarčevoj inteligenciji i općenitoj svemoćnosti: „Zbilja? Nisam imala pojma.“ Ovo se može i manje suptilno izreći kao: „Maco, kako si ti pametan…“.  Kako biste zvučale što uvjerljivije, pristup divljenje inteligenciji najbolje je koristiti kao repliku na nešto što je rekao, a google izbacuje tek na trećoj stranici. Neka vas ne brine ako ćete ispasti intelektualno inferiorne – to nije problem, to je cilj.

2. Divljenje duhovitosti istog: „Ahahahhaha, ovo je nešto najsmješnije što sam ikad čula…“ iliti ako imate posla sa strancem „Stop it, you're killing me…“. Ova rečenica treba uslijediti kao reakcija na neku njegovu (malo bolju) šalu. Preporučuje se koristiti samo ako čovjek ima barem malo smisla za humor, u protivnom bi mogao prozreti vaše nečasne namjere. Kad govorimo o duhovitosti uvijek se sjetim jednog koji mi je – u objašnjavanju zašto sam mu se svidjela – rekao da sam mu bila zgodna, a kad smo počeli pričat je skužio da sam i duhovita. „Ali čekaj, pa ja nisam skoro ništa govorila, cijelo vrijeme si ti pričao. Kako si zaključio da sam duhovita?“ „Pa smijala si se mojim forama.“ 'Nuff said. 

3. Divljenje veličini njegovog najboljeg prijatelja: „Jel' možemo promijeniti pozu? Malo me boli, jako ti je velik.“ Ova mi je omiljena. Ta neraskidiva veza muškarca i njegovog organa počinje još u majčinoj utrobi (imam ultrazvučne snimke sina koji se igra s pimpekom pa znam o čemu govorim). Ugodite organu, ugodile ste nositelju istog. Disclaimer: ne trebam posebno napominjati da će, ako mu je baš mali, mislit da ga zajebavate i izbacit vas iz kreveta, tako da ostavljam vama na prosudbu ima li smisla koristiti ovu metodu s vašim frajerom. 

4. Divljenje tehnici uz istodobno hinjenje seksualne neiskusnosti: „Ovo je najbolji seks koji sam ikada imala.“ U biti, ne, zanemarite ovo jer kad vi kažete „ikada imala“ u njegovoj glavi automatski kreće „a koliko ih je to imala?“, slijede vizualizacije vas u odnosu sa svim muškarcima koje poznaje i to može loše završiti. Bolje je jednostavno reći: „Ovo je bilo fenomenalno. Ti si čudo. Točno znaš šta mi paše, nevjerojatno.“ I tako. U postkoitalnoj sreći muškarac će povjerovati baš sve.

Kad smo već kod seksa, moram vas obavijestiti da je redovno upražnjavanje istog osnovni alat za pokazivanje ljubavi/divljenja prema muškarcu. Žena zna da je voliš kad joj kažeš volim te. Alternativno ako je nježno zagrliš, poljubiš ili tako nešto. Kupovina poklona je isto ok, ali spada u rizičan pristup („možda ima putra na glavi?“). Muškarac zna da ga voliš kad mu, well, daješ redovito. Može iz vaših usta izlaziti samo cvijeće, ali ako ih ne iskoristite i za aktivnosti druge vrste, uzalud vam trud svirači. 

Source: Pinterest

E sad, ovo bi sve bilo jako jednostavno kad bi se trebalo primjenjivati jednom tjedno do jednom mjesečno. Ali svaki dan, to je već malo teže. Kad dođete doma strgane od posla, šef vas je temeljito izmobbingirao, morate s djecom pisati zadaću, stan je u kaosu, čeka vas prezentacija koju morate završiti do sutra ujutro, a u stanju ste jedino leći na kauč i tupo gledati u daljinu, tada stvarno nemate snage razmišljati o tome da li se vaš muškarac osjeća voljeno i poštovano. Preciznije, you couldn't give a fuck.  

Plus, postoji taj moment da sve ono što vas je na početku privlačilo s vremenom počne beskrajno ići na živce. Onaj kojeg ste na početku voljeli jer je „tako pametan“  pretvori se u onog koji „stalno pametuje“. U braku ste s duhovitim? Sigurno se sjećate dana kad su vam njegove fore postale već viđene i onog drugog (slijedi nedugo nakon prvog) kad su vam počele beskrajno ići na živce. Imate djecu s nekim bogatim kao Krez? „Ah, šta mi vrijede svi novci kad njega nikad nema doma…“ (ovo je doduše romantizirana verzija stvarnosti u kojoj je glavni problem s dobrostojećim muževima što ih nikad nema doma ne jer rade, nego zato što su s ljubavnicom). O vrijednosti seksualnih kompetencija nakon deset godina braka da ne pričam. Zamijenili biste bilo koji vrući seks za jednu uslugu pranja veša ili usisavanja kuće. I boli vas đon koliki mu je organ kad je hrpa čarapa koje ostavlja po podu puno veća i od najvećeg.      

Neki dan sam rekla svojoj prijateljici da su Žuži Jelinek i Joan Rivers moji idoli (da sad ne objašnjavam zašto). „Aha, stare kurve!“, veli ona. Kurve ili ne, žene su proživjele i znaju o čemu pričaju. Jasno mi je da vam se pristup „dajte mužu kad god pita i budite uvijek dobre volje“ čini zastario, priglup i općenito uvredljiv za ženski rod. On to realno i jest, mislim, uvredljiv, ali isto tako su i reklame za sve ženske proizvode pa ih isto gledate i kupujete. Kako god, vjerujte da je pristup „kako biti sretna kroz ugađanje muškarcu“ nastao na dugogodišnjem iskustvu velikog broja žena i da Žuži kuži, iako ste vi možda dovoljno mlade da mislite da stvari nisu tako crno-bijele. A hoćete li poslušati savjete koji provjereno daju rezultat, to je drugi par rukava. Ni sama nisam pametna je li omjer uloženog i dobivenog u tu muško-žensku priču isplativ za nas. Kad promislim, razvedeni muškarci uglavnom hitno traže novu ženu (oni se u biti ni ne razvode dok nemaju drugu opciju), a žene ipak najčešće pričekaju neko vrijeme prije nego se uvale u istu kašu. Makes you think, doesn't it?

Follow BZAZZ on Facebook

ŠTO POŽELJETI U NOVOJ GODINI

Prvi je siječnja i svi pišu o željama u 2014. pa zašto bih ja bila iznimka. Uglavnom su to sve iste želje – da nam bude dobro, bolje nego prošle godine, da budemo zdravi, da imamo što jesti, da volimo i budemo voljeni i to je uglavnom to. U tim željama doduše nedostaje ono osnovno – da budemo živi i u isto doba iduće godine, ali to nam se valjda podrazumijeva. Što je isto dobro jer znači da nas optimizam nije napustio, svim nedaćama unatoč.

Taman kad sam mislila da nema ničega što mogu vama i sebi poželjeti što već netko nije, sjetila sam se jednog pojma koji je iskrsnuo dok sam pisala o solerima u tridesetima.

Radi se o kompromisu.

Dragi moji, želim vam da u 2014. imate što manje kompromisa.

Da ne morate pristati biti okruženi ljudima koji vam ne čine dobro.

Da ne morate pristati da vas cijene manje od onoga što vrijedite.

Da ne morate pristati na posao koji vas ne raduje ili vam ne omogućava život dostojan čovjeka.

Da ne morate pristati živjeti onako kako ne volite, ma što to za vas značilo.

Želim vam da u svakom danu 2014. napravite nešto lijepo za sebe, pa bila to i sasvim mala stvar, nešto što će vas radovati i podsjetiti zašto je lijepo biti na ovom svijetu. Jer neki dobri, dobri ljudi više nisu među nama i rado bi bili na vašem mjestu.

365 malih radosti nije malo.

Sretna vam nova, neka ste mi živi i zdravi. Ljubi vas Bzazz.