Ne znam kako vi, ali ja ne dejtam. Obično se fatalni susreti
dogode kad se upoznamo negdje vani (pa sam već obučena, bar do daljnjeg), do
kraja noći smo već par, a u roku par tjedana živimo skupa. Pa tu baš nema nekog
prostora za prvi dejt. Nikad u svom životu se nisam „našla na cugi s nekim tko
mi se sviđa“. Ok, očito sam ja ovdje čudak, a ne vi.
Vratimo se na temu. Kakvo je to pitanje što obući na prvom
spoju – obucite ono što i inače nosite. Pa htio se naći s vama, a ne Alexom
Chung. Ako idete na cugu, obucite ono što biste obukli za cugu s frendovima. Ako
idete u kino, obucite ono što biste obukli za kino s frendovima. I tako dalje.
Budite svoji. Vjerujte, dovoljno je nezgodno što dok smo zaljubljeni ionako u
partneru vidimo ono što nije, ne moramo to dodatno komplicirati odabirom odjeće
koja ne odražava nas ni naš životni stil.
Traperice, majica i cipele na petu (ili ravne čizme ako vam
je to đir) – s tim ne možete fulat. Osim toga, normalni muškarci uopće ne
uočavaju što imamo na sebi, oni samo vide jel' dobro izgledamo, a ako vas je
tip pozvao na dejt, očito ste mu dobro izgledale u onom što ste u tom trenutku
nosile. A oni koji kuže šta smo obukle ionako igraju za drugu momčad.
Naravno da ćete obući svoje najljepše izdanje za cugu ili za
gdje već idete, samo nemojte zaboga doći u minjaku i štiklama od 12cm i onda kad
vas pojebe i odjebe maltretirat prijateljice pitanjem „zašto me nije nazvao?“.
Osim ako izlazite van s pripadnikom kaste nogometaši/“poduzetnici“/djeca
bogatih roditelja – onda ćete naravno obući ono što u najboljem svjetlu
prikazuje vaše donje rublje dok drogirane plešete na stolu u narodnjačkom klubu.
I'm not judging, I'm just saying.
Nema komentara:
Objavi komentar